"Ja ih uvijek prisilim da im odredište bude u podnožju križa Isusa Krista, jedinog suca."53

Ovo izgleda kao vrijedna preporuka za egzorciste, a vrlo moguće i sasvim dovoljan razlog što je Amorth još uvijek živ i može reći da mu se recidivi rijetko događaju.54 Ako ništa drugo, ovo je dobar način zaštite samog egzorciste jer je on, uz ostale prisutne za vrijeme egzorcizma, prvo moguće odredište istjeranog demona.

Egzorcizam po metodi H. Naegeli-Osjorda

Dr. med. H. Naegeli-Osjord studirao je psihijatriju, neurologiju, kirurgiju i internu medicinu i dugi niz godina imao vlastitu privatnu praksu kao psihijatar i psiholog. Pored prirodnih znanosti zanimao se i za područja parapsihologije i metafizike. Njegova metoda55 je dobar primjer pokušaja osuvremenjivanja crkvenog egzorcizma na način da je uzimao u obzir i ljudske entitete (kao što su astralni fragmenti) i činjenicu da su demonski entiteti Božja kreacija i da ih se može vratiti u Svjetlo. Raskol između Dobra i Zla prisutan u crkvenom egzorcizmu držao je predrastičnim jer vodi u bitku za nadmoć lišenu ljubavi i razumijevanja. Između ostalog proučavao je egzorcistički rad filipinskih iscjelitelja kao i Afro-brazilski sinkretizam i držao je da bi s psihoterapijskog stajališta trebalo koristiti mješavinu kršćanskog i animističkog egzorcizma.56 Svoju metodu koristio je u radu s klijentima kao dodatak uobičajenim psihoterapijskim metodama.

Za svoju metodu kaže da se, uz određene preduvjete, može izvoditi u liječničkoj praksi. Prvi korak je doznati što je više moguće o anamnezi (povijesti stanja) poremećaja kao i osobnosti domaćina. Domaćin mora biti u stanju kritički rasuđivati, biti samodiscipliniran i pripravan za postupak i odobriti ga. U slučaju mlađe osobe zahtijevao je pristanak barem jednog roditelja, a u slučaju osobe u braku tražio je pristanak partnera. Ako je ikako moguće samom postupku bi trebala biti nazočna majka djeteta ili partner ako je riječ o oženjenoj osobi. Nadalje, domaćinu treba objasniti prirodu pojave nakačenja i suprotstaviti se mogućim racionalizacijama ove pojave. Također, liječnik bi trebao naglasiti važnost vođenja urednog i smislenog života kao i usredotočenost na osobne pozitivne duhovne vrijednosti i rad na njihovom daljnjem razvoju, pa i onda kada bi to moglo zahtijevati određena odricanja i žrtvu.

Naegeli je dotakao i pitanje honorara za ovakav rad. Drži da bi ga liječnik eventualno trebao prihvatiti u slučaju postojanja i produžene psihoterapije, ali i tada kao vrlo skroman prilog. U radu s osobama koje sumnjaju u cijeli postupak ili u liječnikovu gramzljivost preporuča da se ne uzima nikakav honorar.

Upozorava da liječnik ne bi trebao provoditi više od 2-3 ovakva egzorcizma dnevno i ne više od 10 tjedno zbog intenzivnog energetskog angažmana. Sam Naegeli je imao pri ruci i blagoslovljenu vodu i svijeću dobivenu od pouzdanog svećenika kao i ikonu arhanđela Mihaela koju mu je poklonila jedna, kako kaže, etična i poštovana gospođa.

Sam postupak počinje smještanjem domaćina u udobnu fotelju u kojoj se može opustiti nekoliko minuta i pripremiti za daljnji rad. Domaćin bi se u nastavku trebao pridružiti moljenju Očenaša koji bi trebao izgovarati s posebnom predanošću, što bi moglo biti zahtjevno u slučaju postojanja jakog mračnog entiteta. U nastavku Naegeli otkriva kako je uključio i bioenergetsku komponentu u svoj rad. Držao bi ruke iznad domaćinove glave i pomicao ih prema ramenima na udaljenosti od nekoliko centimetra što bi izazivalo osjećaj topline. Srednji prst lijeve ruke uperio bi prema sedmoj (Sahasrara) čakri. Istovremeno bi srednji prst desne ruke bio nad šestom (Ajna) čakrom i u tom bi položaju ostali otprilike pola minute, za vrijeme čega bi domaćin, ako bi imao neke medijumske sposobnosti, često vidio boje. Nakon ovoga slijedi proglas koji nema krutu i nepromjenjivu formu, već je u skladu s psihičkom situacijom domaćina.