Oporijeklu i mehanizmima nastanka nakačenja postoje razna objašnjenja i u osnovi se dijele na ljudska i neljudska. U svojoj knjizi Entities: Parasites of the Body of Energy Dr. med. S. Sagan opisuje stvaranje ljudskih entiteta koje se temelji na modelu psihe prema kineskoj Taoističkoj tradiciji1 i modelu četiri tijela2 ljudskog bića. Prema kineskoj tradiciji psiha nema jednu "dušu" nego deset, a ponekad se govori i o stotinama. U osnovi postoje sedam Po i tri Hun dijela. Prvoj grupi pripadaju emocije, a druga je suptilnija, više duhovna i treba joj neko vrijeme da se razvije. Previranja u Po negativno će utjecati na Hun. Pored toga što ovakav pristup ukazuje na raslojenost našeg uma, što prepoznaje i Zapad pod različitim terminima poput pod-identiteta, on govori i o njihovom nejedinstvu i nepoimanju/negiranju postojanja drugih dijelova, što oblikuje psihološki život čovjeka.

Nakon smrti Po i Hun više nisu vezani za tijelo (fizičko i eterično), razdvajaju se i dobivaju drugačije nazive: Kuei umjesto Po i Shen umjesto Hun.3 Shen bi, pretpostavljam, trebao biti ekvivalent za Duh ili Više Ja (četvrto tijelo ili božansko tijelo). Hun dijelovi zbog svoje duhovne orijentacije slijede Shen prema Svjetlu, a Po ostaje pri fizičkom planu i tako postaje Kuei. Stari kinezi pričaju o Kuei kao o nečemu što se na zapadu naziva "lutajući duh". Dijelovi koje Kinezi nazivaju Po i Hun prema zapadnoj ezoteriji pripadaju astralnom tijelu (tijelo koje tvori misli i refleksije emocija). U modelu četiri tijela, Sagan dalje objašnjava kako astralni fragmenti (nekada Po), mogu samostalno ili s dijelovima eteričnog tijela (tijelo životne energije koje pokreće fizičko tijelo) nastaviti dalje samostalno egzistirati i kao takvi se na nekoga nakačiti.

Sagan smatra da je stvaranje astralnih fragmenata gotovo nezaobilazna pojava (osim u slučajevima individua koje su za života uspjele integrirati svoje pod-identitete oko Višeg ja). Raspadanje astralnog tijela u stvari dovodi do toga da tvrdokorni pod-identiteti ne uspiju otići u Svjetlo nego nastave boraviti u astralnom realitetu.4

Demonski entiteti su tema za sebe. Priča o demonima je mutna, puna dezinformacija i krivih interpretacija, a kako uopće i pričati o nastanku i izvoru nečega što se najčešće proglašava nepostojećim ili tek plodom uvrnute mašte? Jedna od pretpostavki, odnosno doktrina vodećih svjetskih religija, govori da su demoni, bestjelesna bića iz viših realiteta, "pali anđeli" koji su se odmetnuli od služenja Bogu i stavili se u službu Zloga (Sotone). Tako je od Boga zauvijek prokleti Zli sa svojim "legijama" počeo upropaštavati ljudski rod, nazvavši to osvetom prezrenom Bogu zbog njegova čovjekoljublja.

Ako se vratimo na ne-demonske entitete, najviše se spominju nakačenja astralnih fragmenata ljudi koji se nakon smrti fizičkog tijela nisu cjeloviti vratili nazad u Svjetlo iz kojeg su potekli, nego su njihovi astralni fragmenti, iz raznih razloga, ostali vezani za zemaljski plan.

Razlozi zadržavanja astralnih fragmenata na zemaljskom planu

U nastavku će biti navedeni različiti razlozi koje su navodili otkriveni nakačeni entiteti. Bez obzira na šarolikost razloga ostanka pri zemaljskom planu, ostavljaju dojam kako je osnovni uzrok tome pretjerana vezanost za zemaljski plan nastala iz neznanja, odnosno niske razine svjesnosti, tj. nepripremljenosti osobe za smrtni trenutak. Ako pretpostavimo da su astralni fragmenti ustvari oni pod-identiteti koji su bili stvoreni povezanošću pokojnika za najrazličitija striktno materijalna iskustva, npr. potrebom za užicima pod svaku cijenu, ovisnosti, itd., koja ne sadrže nikakvu duhovnu komponentu ili lekciju, ne bi trebala čuditi njihova izgubljenost, prizemljenost, odnosno nepraćenje pokojnikove suštine (duše) na povratku u Svjetlo. To bi jednim dijelom moglo biti posljedica programiranja, kontrole i manipulacije kojoj smo izloženi od trenutka dolaska na svijet. Čovjek koji vjeruje da se stvarnost svodi na materijalni svijet živjet će u strahu za svoja zemaljska dobra, jer su ona mjerilo vrijednosti njegova života. Strah od smrti zapravo je strah od napuštanja svijeta materije s kojim se poistovjetio potisnuvši svoju suštinsku, duhovnu prirodu i razvijajući pod-identitete kao bi opstao i uspio u programiranom svijetu. Propustivši tako istinski živjeti, propustiti će i istinski umrijeti za ovaj svijet, i ostavit će iza sebe astralne fragmente koji pokušavaju nastaviti egzistenciju na zemaljskom planu, često bez svijesti (ili bolje rečeno razumijevanja) o tome da su ostali bez tijela.

1 ^Usp. Dr. med. S. Sagan: Entities: Parasites of the Body of Energy, Roseville NSW, Clairvision School, 1994., str. 33
2 ^Isto, usp. str, 39: fizičko, eterično, astralno i Ego (piše Ego s velikim slovom kako bi ga razlikovao od ega koji se koristi u svakodnevnici i koji predstavlja "lažno ja")
3 ^Isto, usp. str. 35
4 ^Usp. Sagan, str. 48-50
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .