Spomenuti princip privlačnosti trebao bi nas podsjetiti na važnost osvješćivanja naših podsvjesnih sadržaja i u ovom slu­ča­ju, kao što to vrijedi i za svakodnevne situacije i odnose.

Dobrovoljna nakačenja

Mislim da neće biti teško iz nastavka teksta uvidjeti da je velik broj razloga za dobrovoljna nakačenja posljedica čovjekova traganja i potrebe za duhovnim (nematerijalnim) ostvarenjem. Isto u manjoj ili većoj mjeri uključuje i naše duhovno "otvaranje" kojim se povećava potencijal za susret s različitim entitetima.

Ovdje bi trebalo ponoviti da znanje oslobađa. Takvi susreti, uz pravo znanje i čiste motive, ne bi trebali imati nikakve loše posljedice, što se ne bi moglo reći u slučaju neznanja ili krivog znanja. Neznanje gotovo nezaobilazno prati strah, a "u strahu su velike oči" i isti može biti odlična priprema terena za nakačenje, odnosno za prihvaćanje ponuda od strane manipulativnih entiteta. Isto tako, kriva znanja rezultiraju sklonošću da se svaki pozdrav od strane bestjelesnih entiteta tumači kao susret sa različitim "duhovnim vodičima", "uzašlim majstorima", "donosiocima Ljubavi/Svijetla/Znanja", itd.

Čistoća naših motiva ovisiti će o tome koliko smo se uspjeli psihički/duhovno pročistiti. Bez čistoće obično zapadamo u situacije koje su opisane poznatom izrekom "Put u pakao popločan je dobrim namjerama", jer iako su plemenite svjesne namjere same po sebi dobre, često nisu i dovoljne za pravilno djelovanje – djelovanje kao manifestaciju nesebične (bezuvjetne) ljubavi usklađene sa slobodnom voljom onih kojima želimo pomoći i svih uključenih. Svjesne namjere nisu dovoljne zbog toga što ne znamo što "osobni demoni" koji čuče u našoj podsvijesti (bili oni izvorno naši ili nakačeni entiteti) misle o našim plemenitim nakanama. Iz tog je razloga djelovanje iz "nesebične ljubavi" samo željeno razmišljanje, koje onda prije ili poslije zna poprimiti i otvorenu manifestaciju manipulacije, samodopadnosti i egomanije.

Današnje duhovne tragaoce čeka široka ponuda metoda, receptura i obećanja o novom čovjeku u novom dobu i njegovoj ostvarenosti i izraženosti u svim ljudskim aspektima. No kao što to obično biva, većina ponuda govori tek o fasadi, ne spominjući neizbježnost mukotrpnog rada na osvješćivanju psihičkog inventara koji nije nimalo ugodan (u protivnom ne bi ni bio potisnut) i promjeni ponašanja i djelovanja u skladu s tako stvorenom (novom) sviješću. Mukotrpni napori, bez pravilnog razumijevanja o našoj povezanosti sa Svjetlom i Bogom, mogu potaknuti i osnažiti istupanje u prvi plan "spiritualnog ega", kojeg karakteriziraju osjećaji posebnosti, gran­di­oz­no­sti i izabranosti. Ovakav razvoj situacije je itekako realna pojava, s velikim potencijalom za privlačenje različitih entiteta na tragaoce koji nerijetko opremljeni ružičastim naočalama neznanja ili krivih znanja, pod parolom "misli pozitivno", sudjeluju i u nekim od aktivnostima opisanih u nastavku.

Ouija ploča, automatsko pisanje, kanaliziranje

Ovakve i slične aktivnosti mogu biti incirane znatiželjom, a zbog neznanja postoji mogućnost da "znatiželja ubije mačku". Pozvani entitet nakon seanse može ostati nakačen na neku od prisutnih osoba. To ne mora nužno biti osoba koja je pozivala entitete, već bilo tko od prisutnih, otvoren za ulazak entiteta (zbog oslabljene zaštite, itd.).

Baldwin i Modi spominju mogućnost nakačenja prilikom igranja "Dungeons & Dragons" ili sličnih igara, koje su popularne (ne samo) u SAD. Ne znam u kolikoj su mjeri takve igre prisutne na našim prostorima, ali u osnovi se radi o igrama imaginacije gdje igrači zamišljaju (i dozivaju!) svoje pomagače koji bi im svojim moćima omogućili pobjedu nad protivničkim igračima. De facto se ovo svodi na kreiranje misaonih formi koje mogu imati porazne učinke na suigrače, a samo pozivanje "moćnih bića" otvoren je poziv za nakačenje.

Ovdje dolazimo i do nešto modernijeg hita, sveprisutnog Harry Pottera, gdje se na romantičan i nadasve "čaroban" način nudi čitav niz čarolija i suptilno ohrabruje one najosjetljivije da kroz igru upadnu u zamke magijskih djelovanja.

M. Martin kritizira i sustav "tradicionalnog eneagrama"19 kojeg smatra jednim od najpogubnijih novijih sredstava koja su na raspolaganju za moguće tzv. potpuno posjednuće, a kritizira i crkvene teologe i učitelje koji su ga propagirali. Sustav eneagrama je za njega hereza i smatra ga nastavkom od crkve osuđenog pelagijanizma. Martin navodi dva "grijeha" eneagrama: prvi koji se temelji na postavci da je čovjek, moralno gledajući, u prilici sam postići savršenstvo unutar jedne od devet ponuđenih osobnosti, što nije moguće bez Božje milosti, jer sami ne možemo pobjeći od naše grješne prirode. Druga moralno pogrešna postavka nastavlja se na štetnost prve pretpostavke, gdje osoba fatalistički prihvaća jedan od ponuđenih modela osobnosti i radi na usavršavanju istoga. To otvara i čini dušu povodljivom, u oče­ki­va­nju postizanja obećane samospoznaje prikladne njezinoj osobnosti. Na ovakav način duša postaje prijemčiva, tzv. usisna praznina (engl. aspiring vacuum), spremna na upad entiteta koji je češće podmukao i mračan nego "anđeo iz Svjetla".

19 ^Martin navodi da je eneagram donio na Zapad Gurđijev i da je populariziran od strane nekih južnoameričkih "duhovnih učitelja", ali ne objašnjava da sam Gurđijev nije stvorio sustav "tradicionalnog eneagrama" koji je predmet njegove kritike, a kojeg je ponudio Oscar Ichazo kao osnovu za osobni razvoj kroz devet različitih tipova osobnosti. (usp. M. Martin: Hostage to the Devil: The Possession and Exorcism of Five Living Americans, HarperOne, San Francisco CA, 1992., predgovor novom izdanju, str. XXI-XXIII i The Enneagram Institute: The Traditional Enneagram, viđeno: 08.11.11.).
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .