"Postoje stvari toliko ozbiljne,
da s njima jedino možemo zbijati šale"
Ovaj tekst je rezultat istraživanja različitih nevidljivih utjecaja koje sam osjećao, ali ih nisam znao imenovati niti uistinu pojmiti da postoje, ni znati koliko su prisutni i na kojim sve razinama djeluju.
Odmah na početku želim naglasiti da je ovaj tekst ponuđen u svrhu boljeg razumijevanja i razlikovanja određenih utjecaja jer smatram da se na takav način mogu izbjeći najmanje dvije česte i kontraproduktivne reakcije: strahovanje ili ignoriranje/ omalovažavanje. Isto tako treba razumjeti da naš svjesni um/ego ima tendenciju etiketiranja svega o čemu dobije nove ideje (kriterije), pa ne bi bilo mudro izvoditi bilo kakve konačne zaključke o sebi ili drugima samo na osnovu pročitanog. Za to će trebati zaći u domenu koja zahtjeva promijenjeno stanje svijesti, a čije je postizanje sastavni dio opisanog postupka oslobađanja.
Sam tekst je, između ostaloga, nastao i zbog jednostavne činjenice da na našem jeziku nema dovoljno neortodoksnih podataka o takvim utjecajima. Informacije na koje sam nailazio ponekad su ostavljale dojam da dolaze po diktatu i u naletima, potvrđujući ili demantirajući određene slučajeve koji se nisu mogli (ili nisu htjeli) sakriti od javnosti.
Praćenje reakcija, npr. komentara i rasprava na internetskim forumima, uglavnom je pokazalo ponavljanje općeprihvaćenih uvjerenja, a sve bi se lako pretvaralo u samo još jedan poligon za sukob "naših" i "vaših", pa bi takve teme u najboljem slučaju dobile šaljivi epilog. Put od senzacionalističkog do posprdnog itekako je poželjan i potenciran, upravo od sila iz nama u osnovi nepojmljivog realiteta, koje u određenoj mjeri stoje iza takvih (nevidljivih) utjecaja. Taj realitet je nepojmljiv iz više razloga: zbog same činjenice da je nevidljiv za naših pet čula – rekli bi englezi "nije na ekranu radara" (iako su čak i ljudi uspjeli napraviti radaru nevidljive letjelice koje zbog toga nisu prestale biti stvarne), ili zbog toga što smo sustavno programirani da ga ne vidimo ili tražimo, a na čemu možda možemo zahvaliti i naivnosti (neznanju?) izvorno ljudskih bića?1
U slučajevima kad bi se pojavio netko tko je želio o ovoj tematici pričati ostavljajući šalu po strani, pojavljivali bi se skeptici bez stvarnih argumenata i iskustva, što ih nije sprečavalo da na ponuđene informacije odmahuju rukom i zbijaju šale. No, ovdje pričamo o kategoriji koja je nešto drugačija od prepucavanja postoji li npr. džepni nuklearni reaktor. Nevidljivim utjecajima o kojima će biti riječ izložen je svatko od nas i znanje o njima itekako može napraviti razliku. Skeptik i dalje može odmahivati rukom i vratiti se recimo svojoj boci piva ili omiljenoj čokoladi (ne pitajući se što ga tjera na pretjeranu ili kompulzivnu konzumaciju). "Vjernici" znaju pokazati drugačiji pristup ostavljajući mogućnost da takvo što postoji, ali i senzacionalistički govoreći o posjednućima od strane samog Sotone, ili pak zauzimajući ignorantski stav, naglašavajući da je dovoljno prepustiti se religijskom vodstvu (autoritetima) koje će preuzeti brigu i zaštititi ih. Može se reći da navedenim pristupima u suštini nedostaje ista stvar: prisjećanje ili znanje da su dio Svjetla i da s njim nikad nisu u potpunosti izgubili doticaj. Zbog tog nedostatka otvara se prostor nastanku skepticizama i nihilizma (obilato hranjeni utjecajima s mračne strane) i olako prepuštanje dijela odgovornosti za vlastiti razvoj najrazličitijim posrednicima.
Nastavimo tako da maknemo na stranu senzacionalizam i potrebu za nevjerojatnim dokazima "da tu možda nečega ima" i pokušajmo se prisjetiti situacija iz svakodnevnog života koje često opisujemo izjavama poput:
1 | ^Pod izvorno ljudskim bićima smatram sve ljude koji se ne određuju po vanjštini, već po svojoj suštini i tome da potječu iz Svjetla, lišeni podjela po boji kože, spolu, naciji, jeziku, društvenom statusu, intelektu i tisuću drugih formalnih podjela. Takvi bi sebe zaista trebali zvati braćom i sestrama. Što bi ovo dalje značilo? Pa, to da među nama postoje i oni koji su nam samo nalik i koji dolaze na ovaj svijet s nekim drugim programima i interesima koji nisu nužno u skladu s prije spomenutim izvorno ljudskim bićima. O tome je već do sada dosta napisano i takvo štivo je uglavnom klasificirano kao znanstveno-fantastično, konspirativno, sve do umno poremećenog (ovo zadnje je suštinski vjerojatno najtočniji izraz, jer je ono nepojmljivo umu koji funkcionira u "dogovornoj stvarnosti", a što je referentna točka za izraz "normalno", pa je samim time za njega nešto što dolazi iz poremećenog uma). |