***

Kad je riječ o utjecajima s tamne strane, pojam "demoni" imao je različita tumačenja. Izvorno se koristio za opisivanje nevidljivih (nematerijalnih) božanskih bića, da bi se kroz srednjovjekovnu judeo-kršćansku doktrinu isprofilirao kao izraz za sile Zloga (Sotone). Procvat suvremene znanosti doveo je do gledišta da vjerovanja o demonima pripadaju mračnoj prošlosti. Zanimljivo je kako se sada s distancom od par stoljeća npr. olako zanemaruju različiti izvještaji tadašnjih uglednih članova društva (liječnika i znanstvenika) koji su zapisali pojave koje ni sami nisu mogli objasniti, kao što to ne uspijeva ni modernoj znanosti, jer sve te slučajeve jednostavno nije moguće staviti u ladicu shizofrenije, histerije ili masovne psihoze. Isto tako, neki su današnji psiholozi spremni priznati fenomen posjednuća kod primitivnih kultura, ali samo kao preteču onoga što se danas može nazvati "osobnim demonima".6

U pisanjima nekih okultnih praktičara također nailazimo na stav da su osobni demoni tek skrivene strukture uma, nerazriješeni kompleksi i potisnuti "glasovi", odnosno jednostavno dio mehanizma ega za rješavanje konfliktnih situacija7 (zanimljivo da su se po ovom pitanju okultisti i službena psihologija/psihijatrija složili). Na to ne bi trebali gledati kao na neistinu, ali smatram da je u najboljem slučaju poluistina koja nije manje zavodljiva od beskrupulozne laži, jer nas također može odmaknuti od daljnje potrage za istinom. Nešto što je dio našeg psihičkog inventara možemo nazvati i "osobnim demonima", kao što i lokalnog bogataša možemo nazvati "naš Bill Gates", ali zar takva simbolika negira postojanje pravog Gatesa i njegovog bogatstva u ovom istom realitetu? Danas postoji i čitav niz manje dramatičnih naziva za "osobne demone" kao npr. ego-stanja, alter-ega, pod-identiteti, itd. Baš kao što oni obitavaju u našoj podsvijesti upravo tako postoje i dobri pokazatelji da na jednak ili sličan način tu obitavaju i strana samosvjesna bića koja imaju sasvim određeni utjecaj na nas. Ako ništa drugo, pojam "osobni demoni" je utoliko na mjestu koliko govori da su oni dio psihičkog inventara točno određene osobe i njezina kolekcija demona je zaista osobna.

O takvim pojednostavljenjima naše percepcije bića, odnosno negacije različitih "stanovnika" svijesti podsjeća npr. J. Hillman slijedećom izjavom:

"Mi ne vjerujemo da imaginarne osobe uopće mogu postojati na način kako nam se same predstavljaju, kao važeći psihološki subjekti s voljom i osjećajima, poput naših, ali na njih nesvodivi. Za takvo razmišljanje kažemo da je legitimno samo animističkim pri­mi­tiv­nim ljudima, djeci i umobolnima."8

***

Uz "nepostojeće" demone važno mjesto zauzimaju i "vanzemaljci" (engl. aliens), za koje bi mogli ustvrditi da su ovdje prisutni najmanje otkako je i čovjeka i da oni nisu tek arhetipske slike u našoj podsvijesti (niti takva bića nužno posjeduju nama shvatljivu tjelesnost). Ovo je domena koja je posebna poslastica za znanstvenu i inu kritiku, a nešto više o tome biti će rečeno u 14. poglavlju (u opisu slučaja Tare). Neki od njih predstavljali su se zemaljskim bogovima, epitet koji možda opravdava njihova "tehnološka" superiornost i znanje. No, njihovi su planovi rijetko bili usmjereni prema suštinskom (duhovnom) napredovanju ljudskog roda, a obzirom da se povijest ponavlja, ne bi čudilo da se neko slično predstavljanje ponovi.

Koliko god nam je bilo smiješno slušati o oduševljenosti urođenika šarenim staklom i ogledalcima dobivenih od europskih osvajača, koje je završilo porobljavanjem Novog Svijeta, već sada svjedočimo našoj fascinaciji ponudom proizvoda bez kojih smo još prije 15-tak godina normalno živjeli, a što rezultira olakim odustajanjem od ljudskih sloboda. Ima li suštinske razlike između urođenika koji ponosno prevrće ručna ogledalca i modernog čovjeka koji s ponosom nosi novi model mobilnog telefona ili se više niti po rodnom gradu ne želi voziti bez GPS navigacije? Možemo li zamisliti na što bi tek (olako) mogli pristati kad ponuda ne bude toliko "trivijalna" i pojave se npr. sa svojom ponudom nosioci "nade" u novi poredak, s vrlo opipljivim novim "zdravstvenim", energetskim i tehnološkim dostignućima, nudeći nam još povrh toga i "mir, ljubav i duhovni napredak"?