Predstavljeni postupak oslobađanja i slični postupci do sad su uspješno provedeni nad tisućama ljudi. No bez obzira na to, evidentirana postignuća nisu znanstveno priznata, a po svemu sudeći neće skoro ni biti. Razlog tome je što tzv. "tvrda znanost" insistira na materijalističkom poimanju stvarnosti, te stoga metode i rezultate oslobađanja može samo proglasiti znanstveno neutemeljenima (a oni koji smatraju da su otvorena uma u najboljem bi ih slučaju mogli proglasiti kontroverznima). Zbog općenito prevladavajuće materijalističke misli, ova oblast i njeni dosezi (koji se ponekad očituju na dramatične, da ne kažem čudotvorne načine) imati će puno protivnika – a ne bi smjelo biti teško pronaći odgovor i na pitanje: Cui bono?1

Omalovažavanje rezultata ovakvog postupka prirodno je očekivati iz redova npr. klasične psihologije/psihijatrije, koji će svojim pristupom određenim tzv. psihičkim oboljenjima (koja su često simptomi postojanja nakačenog entiteta) nekada trebati i godine rada za dobivanje vrlo upitnih krajnjih rezultata. Dr. med. S. Sagan otvoreno kaže da metode psihoterapije, od psihoanalize do regresije, mogu u najboljem slučaju pomoći da osoba osvijesti postojanje nakačenja i da se s njim nastave bolje nositi u životu, ali je jasno vidljiva njihova neučinkovitost kada je u pitanju uklanjanje.2

Postupak oslobađanja često može taj proces svesti na ne više od nekoliko seansi u trajanju od po par sati, što napore klasičnih postupaka čini pomalo naivnim, a ukupne troškove neopravdanim.

Druga, bitno jača opozicija, koja već ima solidnu povijest eutanaziranja niza izuzetnih tehnika pomoći u izlječenju, je farmakološka industrija. Ona ne samo da godišnje ubire milijarde dolara od psihoaktivnih lijekova (preko 100 mil. EUR samo u Hrvatskoj 2010. g.),3 nego svojom "inovativnošću" brine da kriteriji za početak uzimanja istih, svakim danom budu sve niži. Točnije čine nas, po svojim kriterijima, iako zdrave – bolesnima. Ovdje nikako ne smijemo zaboraviti prirodu pomoći takvih supstanci koje se bave simptomima, a nikako dubljim uzrocima. O uzrocima često postoje samo određene teorije, po kojima ispada da su (na njihovu sreću) uglavnom izvan dosega "moderne znanosti i medicine", pa je onda jedino moguće "ublažavanje i držanje simptoma pod kontrolom". U toj se situaciji "terapija" često svodi na doživotno uzimanje jednom propisanog lijeka za određeno stanje. Ovakav pristup nerijetko nas u konačnici zaista i učini bolesnima, ako zbog ničeg drugog onda zato što se vremenom broj "lijekova" povećava zbog neželjenih popratnih pojava tijekom dugotrajne terapije.

Smatram da stav Crkve ne treba posebno obrazlagati. Ona je vrlo praktična kada je riječ o psihoterapijskom radu, pa je to, po potrebi, demonsko, okultno i nekršćansko – ili je poželjni saveznik na kojega se poziva kada je riječ upravo o egzorcizmu, kako bi što manje slučajeva stiglo do njih (jer nema tog psihičkog stanja koje moderna psihologija/psihijatrija nije znala opisati u priručnicima poput američkog DSM-a).

Vratimo se na sam postupak oslobađanja i njegove pionire. Većina autora spomenutih u ovom tekstu su doktori medicine i psihijatri s licenciranim praksama u SAD. O njihovim dosezima i uspjesima na svoj način govori činjenica da su opisanu metodu profesionalno koristili desetljećima bez konfliktnih situacija i pritužbi zbog šarlatanstva, što bi po američkoj pravnoj regulaciji bilo brzo sankcionirano. Treba znati da su svi oni počeli primjenjivati ovakav postupak s iskrenom željom da pacijentima koje su susretali u svojoj kliničkoj praksi pomognu u izlasku iz stanja zbog kojih su patili oni, ali i njihova okolina. Modi u svojoj knjizi Remarkable Healings, koja je i po naslovu znakovita (Izuzetna iscjeljenja), kaže sljedeće:

"Ne znam jesu li ti prizemljeni entiteti koje opisuju moji pacijenti stvarne ili ne. Mislim da ne možemo dokazati njihovo postojanje. Radeći kao psihijatar sa pacijentima koji se muče s emocionalnim i fizičkim problemima, jedina stvar koja mi je važna su rezultati. I kroz godine, vidjela sam zapanjujuće rezultate zbog terapije duhovnog oslobađanja. Prema mom iskustvu, gotovo 80% primarnih i otprilike 30% sekundarnih simptoma, uvjetovani su ljudskim ili demonskim nakačenjima, a njihovim oslobađanjem nestajali su i simptomi u pacijenata."4

1 ^Lat. "u čiju korist?" – pratiti "trag novca" odnosno tko profitira preporučljiva je praksa svakog istraživačkog (i detektivskog) rada kada motivi nisu očiti.
2 ^Usp. dr. med. S. Sagan: Entities: Parasites of the Body of Energy, Roseville NSW, Clairvision School, 1994., str. 27
3 ^Potrošnja "pripravaka koji djeluju na živčani sustav" u Hrvatskoj je već duži niz godina na drugom mjestu, po čemu se bitno ne razlikuje od ostalih zemalja moderne civilizacije (Usp. HALMED: Izvješća – potrošnja lijekova 2004-2010., viđeno: 25.11.2011.)
4 ^Dr. med. S. Modi: Remarkable Healings: A Psychiatrist Discovers Un­suspe­cted Roots of Mental and Physical Illness, Hampton Roads Publishing Company, 1997., str. 283, moj prijevod
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .