Stranica 17 od 18
- "Involucija je konkretna alternativa materijalističkoj teoriji evolucije. Ona opisuje kako princip "duh iznad materije" može pojasniti i porijeklo ljudi: duhovna bića iz viših dimenzija došla su u materiju najprije samomanifestacijom, a potom fizičkom inkarnacijom. Zemlja potječe iz sljedeće više paralelne dimenzije. To znači: u skladu s energetskim datostima ("in-formacijama") te više dimenzije iz fizikalne materije formiran je odgovarajući zemaljski živući svijet. Slika je stvorila odraz. (Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju ...)
- Mitološka povijest čovječanstva uključuje postojanje paralelnih svjetova i objašnjava zemaljsko porijeklo i sudbinu ljudi u tom višem kontekstu. Ono što se događa na Zemlji ima svoje uzroke i u nevidljivim svjetovima: iz njih se inkarniraju mnoge duše koje imaju veliki utjecaj na Zemlju. Iz svjetova svjetlosti došli su prvi ljudi da bi služili božanskom stvaranju i pripremili sljedeće zemaljske razvojne korake. Jedinstvena "energija" koja je zračila iz ovih ljudi privukla je pozornost palih Elohima koji su – u skladu sa svojim mentalitetom i potrebama – tu energiju htjeli iskoristiti za sebe. Počeli su vršiti utjecaj na čovječanstvo kako bi njegovu svijest, životnu energiju i radnu snagu iskoristili za svoje ciljeve.
- Prastanovnici kažu da su živjeli još "prije vremena", jer njihovo sjećanje seže do ranijeg doba u kojem su ljudi živjeli u harmoniji s prirodnim tijekom prostora i vremena. Prije oko sedam tisuća godina većina ljudi izgubila je vezu s četvrtom dimenzijom – jedinicom prostora i vremena – i stoga više nisu bili "kompatibilni" s paralelnim svjetovima svjetlosti. Više funkcije čakri i svjetlosnog tijela su prigušene, a usmjerenje svijesti i mentalno i genetički upravljeno je prema vanjskoj, materijalnoj egzistenciji, što je trajno utjecalo na rezonanciju ljudi. To je opet otvorilo "inkarnacijska" vrata k Zemlji. Pojavili su se neljudski ljudi ...
- Sjećanje na "mitove o bogovima" održalo se živim kod svih starih naroda. Poneki su ta sjećanja očuvali i u pisanom obliku, naročito kulture Bliskog i Srednjeg Istoka. Važne informacije iz sumerskih i babilonskih izvora dospjele su u hebrejske spise i tako su sačuvane i nakon zalaska tih ranijih kultura. Dok su patrijarhalni svećenici Potop prezentirali kao Božju kaznu i na toj osnovi zahtijevali krvne žrtve i slijepu poslušnost kako bi spriječili Božji gnjev, proroci i bogosvjesni svećenici prepoznali su istinski duh iza tih prijetećih poruka. Međutim, oni su imali protiv sebe vladajuće strukture, kao i cjelokupnu rezonanciju tadašnjeg doba, i stoga kratko- i srednjoročno nisu mogli izvršiti nikakve promjene. Kao urednici Starog zavjeta, ipak su imali mogućnost različite spise složiti zajedno na način koji će važne sadržaje dugoročno sačuvati. To su napravili koristeći se kodiranjem i monoteističkom formulacijom kako ne bi kod moćnih svećenika i njihovih moćnih pokrovitelja pobudili sumnju, a istovremeno uputili na više istine – kako božanske, tako i one tamne.
- Kao i svako pismo, tako se i Stari zavjet može pogrešno razumjeti (što se vrlo često događalo i dijelom još uvijek događa). Urednici, koji su živjeli u teška vremena i pod opasnim okolnostima, nadali su se da će kasniji čitatelji prepoznati zapravo očita proturječja i iz njih izvesti pravu poruku. Tko želi, može se pozvati i na tekstove koji veličaju nasilje – i tako samo otkriti svoj vlastiti mentalitet. Jer, ponad svih poziva na rat i žrtvovanje krvi stoji savez Yhwh i Mojsija, čije zapovijedi zabranjuju (i razotkrivaju) upravo takva, od "Boga" tražena djelovanja.
- Tekstovi koji su kasnije ušli u Toru i biblijski Stari zavjet postigli su da tajne predaje, zagubljene u drugim kulturama, postanu opće dobro, doduše u kodiranoj i višeslojnoj formi koja sadrži i svećenička iskrivljenja – koja su također važna jer pokazuju kakve plodove nose lažni bogovi. Istovremeno otkrivaju i njihove planove. Kroz sva tisućljeća, ovi tekstovi sačuvali su znanje o Potopu i o djelovanju palih Elohima prije i poslije njega, i u budućnosti (koja je danas sadašnjost). Isto tako, iz ovih izvora doznajemo da ljudi prvobitno nisu bili primitivni i da je kasnije došlo do degeneracije, čak i genetske, koja je, između ostalog, dovela do skraćenja životnog vijeka. (Kad se danas u praastronautskim krugovima govori o "bogovima" kao našim stvoriteljima, moramo se zapitati nisu li tu manipulatori zamijenjeni za kreatore.)
- Iznad svih razina Starog zavjeta stoji savez Boga (Yhwh) i ljudi koji počiva na deset zapovijedi. Taj Bog kaže da čovjek ne smije ubijati, lagati ni krasti i – u prvoj zapovijedi – ne treba imati druge bogove osim njega samog. Dakle, kad svećenici zahtijevaju žrtvu krvi i tvrde da Bog hoće rat, suprotstavljaju se toj prvoj zapovijedi i slijede nekog "Boga" koji nije Bog istinskog Mojsija.
- Sekularni kritičari kršćanstva danas mogu lako dokazati da Stari zavjet nije povijesno točan. Dokle god se bibliokršćani budu neuviđavno držali svog fundamentalističkog stajališta, neće se biti u stanju suočiti sa opravdanim prigovorima. Jer, Stari zavjet urednici nisu koncipirali kao povijesni dokument, premda sadrži mnoge povijesne reference. Ne želeći upoznati tajnu Starog zavjeta, bibliokršćani se odnose nepravedno prema vlastitom Svetom pismu jer ga izdaju za nešto što on nije i ne želi biti.
- Zemlja je područje slobodne volje u kojem borave i bića koja nisu nesebična. Tko se kreće u tom području, prihvaća "pravila igre" karme, naime da može činiti sve (do jednog određenog stupnja) ono što želi. To znači da svaki čovjek i svako drugo biće može započeti novi lanac reakcija. Čovjek na Zemlji i "nevin" može biti napadnut od drugih: opljačkam, prevaren, ubijen, porobljen, itd. Kušnja koja se tu postavlja jest da li se i u kolikoj mjeri zapada u dualnost. To su se pitala i svjetlosna bića kad su se konfrontirala s negativnim i dijaboličnim. Nekadašnjim zadiranjem tamne strane otpočela je zemaljska karma svjetlosnih bića i u većini slučajeva nastavila se do sadašnjeg doba, a danas – na kraju ciklusa – i na vanjskom planu stvara se situacija u kojoj se sve nedovršeno može ispuniti. Ono što je nekad započelo danas se može i treba završiti: kroz ljubav i oprost, odnosno kroz uvid i korekciju.
