Ta situacija može se usporediti s dobrovoljnim boravkom u džungli. Kći bogatog čovjeka odlučila je otići urođenicima usred džungle. Ona tamo može učiti i pomagati, i ostati koliko želi, ali uvijek znajući: Ja sam kći bogatog oca i kući imam pun bankovni konto. Boravak u džungli dobija sasvim drugačiji intenzitet kada mlada žena odluči ukinuti račun na banci i odreći se novca, pa čak i nasljedstva. Pretpostavimo da je zaboravila odakle je zapravo došla: tek onda bi se mogla potpuno uključiti u život u džungli. Upravo to napravila su svjetlosna bića. Postali su muškarac i žena i donosili djecu na svijet. Zaboravili su svoje porijeklo i živjeli su "bezpovijesno" samo u sadašnjosti. Njihova svijest ljubavi postala je bivanje u ljubavi, u davanju bez zadrške, slobodno i prizemljeno.
Ali onda, odjednom, tamne sjene nadvile su se nad zemaljskim Rajem. "Morski psi" su se pojavili ...
Promatrajući s materijalne strane, svijest prvobitnih ljudi stvorila je duhovnu energiju bez presedana – a neka druga bića tu su "energiju" htjela iskoristiti za sebe, u sklopu iskorištavanja zemaljskih resursa. Oni su željeli kolonizirati Zemlju tehničkim sredstvima, i napravili su prve korake. Izgradili su uporišta, poticali napredak i tijekom stoljeća podigli vlastitu civilizaciju. Promatrali su zagonetna ljudska bića koja su, u njihovim očima, besmisleno i neproduktivno "sjedili okolo", ne čineći "ništa".
Kada je za kolonizatore sazrelo vrijeme, izvršili su veliki upad. Koristeći fizičko nasilje grabili su i otimali naivne rane ljude, i podvrgavali ih mentalnom i genetičkom programiranju. Naposljetku, ljudi su bili bića s jedne strane "jednaka bogovima", a s druge udomaćena na Zemlji, dakle posjedovala su Zemlji kompatibilnu fiziku. Takva tijela, s odgovarajućom genetskom strukturom, bila su rezultat božanskog stvaralačkog djela. Budući da su ne-svijetla bića mogla samo kopirati i oponašati, kako bi manipulirali otete trebali su im "arhetipski" ljudi kao "prototipi", da bi u svojoj zemaljskoj misiji postigli nove "prodore".
Tako su se, dakle, inkarnirana svjetlosna bića (koja više nisu znala da to jesu) konfrontirala sa silama tame. Kao ljudi, reagirali su na različite načine. Neki su sačuvali svoju čistu svijest. Ali drugi su se dali isprovocirati i svoju su čistu svijest izgubili:
- Jedni su se vidjeli kao žrtve i zapali u samosažaljenje; osjećali su "nemoć" u pogledu materijalne premoći;
- drugi su se prepirali s Bogom i sudbinom; počeli su prezirati sami sebe i promatrati svoja fizička tijela s mržnjom;
- treći su se bojali "moćnika" i postali su preplašeni robovi, odnosno građani;
- neki su počeli mrziti sile tame i kovati planove kako da ih pobijede;
- neki su, opet, pobjegli na drugu stranu i postali kolaboracionisti, ili iz straha ili iz fascinacije, jer su po prvi put vidjeli jednu moć koja se služi fizičkim nasiljem i voljom ega – i s time (prividno) ima više uspjeha od onih koji su djelovali iz duhovnog i iz božanske ljubavi.
Na taj način počela je zemaljska karma prvobitnih ljudi. Zapali su – kao žrtve ili kao oni koji su prešli na drugu stranu – u borbe moći, postavši time – pasivno ili aktivno – dio lanaca postupanja, koji već dugo traje.
Ali, nisu svi prvobitni ljudi potpali pod vlast palih Elohima. Oni koji nisu bili porobljeni i izmanipulirani započeli su osnivanje vlastite civilizacije kako bi uspostavili ravnotežu civilizacija. Reaktivirali su prijašnje znanje o svom porijeklu i telepatski se povezali sa braćom i sestrama iz viših dimenzija kako bi dobili podršku. (Počelo je doba Lemurije, Mu i Atlantide.)
Ostali prvobitni ljudi zadržali su svoj "primitivni" način života i ostali "urođenici".
Ali, u protoku mnogih tisućljeća, nitko nije mogao ostati nedotaknut. Čovječanstvo su pogađale kataklizme, i naredne generacije našle su se u situacijama u kojima se postojanje reduciralo na golo preživljavanje. Životni uvjeti, a velikim dijelom i ljudi, bili su zaista primitivni – a ta primitivnost donijela je strah i potpuni zaborav praznanja svojih predaka. Ono što je preostalo bilo je uglavnom praznovjerje i animistička magija. Atmosferu straha potpirivali su oni koji su od toga profitirali. Širio se prikriveni, a sve više rastući i otvoreni materijalizam, i vodio konfliktima, rivalstvu i brutalnosti, iskorištavanju i grubosti, otuđenju muškarca i žene – a prije svega sveprisutnoj ego-identifikaciji (identifikaciji s materijalnim ideologijama, predodžbama i stvarima).
