Već stoljećima pojavljuju se uvijek iznova ljudi koji su sigurni da je upravo njihova generacija pozvana doživjeti veličanstveno: apokaliptički prevrat, početak novog doba, ili pojavu "njihovog" mesije ili svjetskog učitelja.
Već u Isusovo vrijeme njegovi suvremenici željeli su vidjeti čudo i čeznuli su za nadčovjekom koji će ih osloboditi svakog zla, prije svega Rimljana. Zar Isus nije rekao da će "naraštaj ovaj" (Mt 24, 34) doživjeti sve prorečeno? Jesu li to bila lažna obećanja? Je li jedan lažni prorok budio u ljudima lažne nade? Zašto su inače, unatoč svim obećanjima da će biti bolje, nasilje, ratovi i uništavanja u sljedećih dvije tisuće godina postali ekstremni?
Tko danas govori o vremenu preokreta, mora sebi postaviti sljedeća pitanja: Jesmo li mi samo sljedeća generacija koja se nada nekoj čudesnoj promjeni? Činimo li isto što i mnoge generacije prije nas, vjerujemo u "neposredno predstojeću" Božju intervenciju, koja se neće dogoditi? Je li sve to (bilo) puko samozavaravanje? Bijeg od stvarnosti? Apokaliptička histerija? Skretanje pogleda s pravih problema?
Koji su motivi iza takvog iščekivanja vremena preokreta? Strah? Rezignacija zbog opasnosti i prijetnji sadašnjice? Nada da će netko drugi moći riješiti probleme za nas?
Sva ova pitanja su opravdana i iziskuju više nego površni ili sarkastični komentar, a ako su postavljena moguće je doći do diferencirane procjene situacije. Kada se želi ići od A do B, mora se poznavati vlastita ishodišna točka – posebice kada se put od A do B proglašava kvantnim skokom.
Četvrto doba, Četvrti svijet
Najkasnije od Alberta Einsteina moderni čovjek zna da su prostor i vrijeme međusobno ovisni fenomeni koji se ne mogu doista odvojiti. Stoga je Einstein za ovu temeljnu fizikalnu datost smislio novi izraz, "vrijemeprostor".
Mito-logički promatrano, saznanje da prostor i vrijeme nikad nisu odvojeni govori nešto revolucionarno, naime: kako se mijenja vrijeme, tako se mijenja i prostor! U prošlosti su na Zemlji vladali drukčiji prostorno-vremenski odnosi, a u budućnosti će vladati opet drukčiji. "Vrijeme" je, dakle, nešto više od linearno ulančanoga tijeka događaja. Vrijeme je dinamična stvaralačka energija koja leži u temelju svake promjene oblika. U indijskim sanskrtskim tekstovima stvaranje i rastvaranje Univerzuma zamišljeno je kao udisanje i izdisanje Boga (Višnua).
Na temelju ritmičkih, stvaralačkih impulsa vrijeme ne teče linearno, već ciklički – i s njim također razvoj materije unutar kozmičkog "vrijemeprostora". Stvaranje se odvija preko multidimenzionalne vremensko-prostorne spirale, pri čemu veliki ciklusi (spiralne zavojnice) sadrže mnoge podcikluse. Kozmički "vrijemeprostor" projicira se stepenicu po stepenicu, odnosno zavojnicu po zavojnicu, od viših razina na niže, gdje se prvotni vremensko-prostorni obrazac "kopira" u odgovarajućem komprimiranom obliku. U majanskom kalendaru govori se o "vremenskim fraktalima", u sanskrtskim tekstovima o "yugama", što ne znači samo "vrijeme", već i "prostorvrijeme", jer u svakom ciklusu vladaju drugi vremensko-prostorni obrasci.
U svakoj yugi Zemlja izgleda drukčije, i to tako temeljito drukčije da američki prastanovnici govore o različitim "svjetovima". Sad živimo u Četvrtom svijetu, koji je po svojoj geografskoj, geološkoj i fizikalnoj strukturi potpuno drukčiji od prethodnih svjetova. Kad se sadašnji fizikalni odnosi projiciraju u prošlost i iz toga izvlače zaključci o prapovijesti čovječanstva, dobiju se – iz perspektive yuga – potpuno krive predodžbe.
Prijelaz iz jednog svijeta u drugi događa se uvijek u vidu kvantnog skoka, nastalog kroz reakciju jednog određenog stvaralačkog elementa. Prijelaz iz Trećeg u Četvrti svijet dogodio se kroz vodu, a prijelaz iz Četvrtog u Peti trebao bi se dogoditi kroz "vatru".
Sadašnji Četvrti svijet Indijanaca odgovara četvrtoj yugi kod Indijaca, Kali-yugi koja je počela prije pet tisuća godina. Izraz Kali-yuga odnosi se na veliki galaktički ciklus, te na njegov fraktal kroz koji se on zrcali na Zemlju. Na galaktičkoj razini Kali-yuga opisuje ciklus od 432 000 godina. Kako ovaj, iz perspektive današnjih ljudi relativno veliki vremenski raspon djeluje na Zemlju, nakon tek 5 000 godina još se ništa ne može reći sa sigurnošću.
U svim tradicijama nalazimo pretkazanja koja upućuju na to da u sadašnjem vremenu predstoji izuzetan raskol i prijelaz. Nastaje pitanje: Što je tipično obilježje sadašnje Kali-yuge, koje se može prevladati samo prijelazom u sljedeći "Svijet"?
