Peta dimenzija: Kraj raskola
"Prostor'' obuhvaća tri dimenzije fizikalnog svijeta, s "vremenom" kao četvrtom dimenzijom. Prijelazom u sljedeće razdoblje će raskol, koji za sobom povlači fizikalno kompresiju, biti završen. Ovaj prijelaz u ezoteriji je nazvan "petom dimenzijom", što je istoznačno s "Petim svijetom" indijanskih proročanstava. Naznake nalazimo i u Novom zavjetu u kojem je najavljen "kraj vremena", što znači: vrijeme u kojem će doći do kraja "vremena" kakvo danas poznajemo, da bi se prešlo u jedan novi ciklus. Svi simptomi koji su spomenuti za ovaj kraj vremena, poput ratova i širom svijeta rasprostranjene gladi (što je u Isusovo vrijeme bilo nezamislivo – Mt 24,7), danas se ubrajaju u uobičajene dnevne vijesti, pri čemu se mnogi od njih i ne spominju, jer više nisu "ništa novo".
Da smo danas dosegli prijelazno područje na prostorno-vremenskoj zavojnici, ukazuje nam jedan drugi, izravni simptom, naime način na koji vrijeme djeluje. Prijelaz u petu dimenziju znači da vanjska razdvojenost prostora i vremena sve više nestaje. Razdvojenost prostora i vremena je sve manja i puno ljudi ima dojam da vrijeme prolazi brže, do kulminacije "Nemam vremena!" – najčešćeg razloga koji suvremenici danas spominju kad objašnjavaju zašto se ne mogu posvetiti duhovnim temama.
Prividno sve brži tijek vremena može se usporediti s polaskom vlaka. Kad netko trči uz vlak koji polazi, stječe se dojam da se vlak pokreće sve brže – sve dok čovjek više ne može držati korak, pa zaostane. Međutim, ovaj dojam je samo relativan i netko tko se nalazi u vlaku ga nema. Dok jedan mora trčati sve brže i gubi korak, drugi se sasvim prirodno privikne na rastuću brzinu i može se opustiti.
Slično se događa s promjenom datog vrijemeprostora koje neko vrijeme prividno stagnira, kao što vlak neko vrijeme stoji na kolodvoru. Odjednom se prividno razdvojeni činioci, prostor i vrijeme, ponovno približavaju, što znači da sve "manje vremena" stoji na raspolaganju za donošenje planova ("misli"). Vrijeme za razmišljanje je sve kraće, sve postaje neposrednije. Čovjek zapada u stres i nervozu i ne primjećuje da vlak kreće.
Međutim, tko to primijeti i uđe u polazeći vlak, pokazuje spremnost napustiti prividno sigurno tlo kolodvora i iskusiti promjenu dimenzije, ne kao stres već kao rastući mir i neposrednost. Tko može "držati korak" s promjenom brzine, doživjet će vrijeme sve manje kao linearnu pojavu, spoznajući sinkronicitet prostora i vremena. Tada želje vrlo brzo postaju stvarnost, ali zaživjet će samo one čije je ispunjenje već sadržano u energetskom polju sadašnjosti. U potpunom smislu riječi čovjek ide "ukorak s vremenom", kao što putnik u vlaku ide "ukorak s vlakom" bez poduzimanja posebnog napora.
"Ukorak s vremenom" doslovno glasi syn-chron! Sinkroni doživljaj je prividna posljedica odgovarajuće svjesnosti. Tko je s tom sviješću u rezonanciji, primijetit će da i zastranjenja vrlo brzo ostvaruju reakciju; puno brže nego prije. Prije svega, čovjek sve manje može sebi dopustiti neistine – prema sebi i prema drugima. Poštenje je već sada potaknuto privlačnom snagom novog vremena. Nepoštenje i samoobmana mogu još profitirati od krajnje zgusnutosti Kali-atmosfere. U sadašnjoj fazi obje mogućnosti stoje otvorene.
Zavodnik svega svijeta
Za pronicljive i dalekovidne ljude prošle yuge iduće vrijeme na prostorno-vremenskoj zavojnici ukazalo se kao taman odsječak u kojem bi život ljudi bio obilježen raskolom, jednostranošću i uništavanjem. Pri tome jedna okolnost posebno "upada u oči", naime, globalna prisutnost prijevare i laži! Zbog toga su govorili o Kali-yugi, vremenu nesloge i licemjerja.
Isto govori i Biblija, posebice Otkrivenje ("Apokalipsa"), koje je Ivan primio na Patmosu, otprilike pedeset godina od Isusova raspeća. U toj viziji Ivan je vidio rat na nebu između arhanđela Mihaela i "velikog ognjenog Zmaja" (12, 3). Otkrivenje sadrži mnoge simbole koje je teško protumačiti. Ipak, ne trebamo dugo nagađati što predstavlja Zmaj. Ivan je vidio i napisao nedvosmisleno: "Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta." (12, 9).