Dugo vremena ljudi su komunicirali telepatski i živjeli "paranormalno", bez civilizacije, čak bez izgovorene riječi. Ako negovorno razumijevanje štima, ono je uvijek najbolje. Riječi brzo postaju uzrok smutnje, nerazumijevanja i manipulacije. To se pokazalo i u povijesti čovječanstva, ponajviše kad su se pojavile i pisane riječi. Posvuda na Zemlji i u isto vrijeme, narodi su izumili (ili dobili) sustave pisanja, tako da se sve moglo zapisati. Ljudi su zaboravili ono što su nekada znali i trebalo im je pismo, a osobito "Sveta pisma". Ali ona su bila samo pomoćno sredstvo, koje se moglo na mnoge načine zloupotrijebiti i krivotvoriti.

Krug se zatvara ...

... i otvara se u spiralu. Sve je počelo manifestacijom i inkarnacijom svjetlosnih bića. Onda je došao samoizabrani zaborav, zatim konfrontacija s lažnim bogovima koji su se mjestimice čak izdavali za Boga. Ipak, izvorni cilj ostao je nepromijenjen: donijeti ljubav i svjetlost u najgušću materiju. Što su teže okolnosti, to je istinitija i moćnija ljubav koja ne podliježe utjecajima. Onda kad je tama najgušća, božanska ljubav može se otkriti u svojoj najvećoj snazi, i to tako da može izazvati čak i globalnu transformaciju.

A to je današnja situacija.

Na početku 21. stoljeća nalazimo se u jednoj atmosferi koja je gušća nego ikad. U isto vrijeme, šanse koje se nude čak su i veće nego u rajsko pradoba kad su se ljudi počeli fizički inkarnirati. Stoga je većina prvobitnih ljudi još uvijek (odnosno opet) ovdje kako bi odgovorili zemaljskom izazovu na njegovom samom kraju, u konfrontaciji s najdubljom tamom koja je stvorena od onih koji se "zmajem, Sotonom ili đavolom nazvahu".

Sve, pa i negativno, ima svoj smisao.

Sve intenzivnije vrijeme preokreta nosi sa sobom mnoge izazove. Sadašnje stanje svijeta budi dojam da još nismo dosegli najmračniju točku obmane i razaranja. Prije nego se neka točka na kotaču ponovo počne uzdizati, mora proći najniži dio. I upravo kad je na najnižem dijelu dolazi do prevrata, i opet ide naviše. Ako je taj kotač avionski, to "naviše" može biti čak i kvantni skok, naime onda, kad avion uzlijeće.

Naš sadašnji život nije tek jedan u nizu u dugom inkarnacijskom lancu, već je, u ovom zemaljskom ciklusu, najvjerojatnije posljednji u kojem sve ranije tajne nauke i inicijacije možemo (i "moramo") praktično primijeniti.

Tko to ostvari ovdje i sada, ostvario se!

Time se ispunja ono što je započeto ljudskim bivanjem na Zemlji u rajska vremena.

Nije me ni najmanje potreslo kad su me (nakon dolaska u logor) okrenuli licem prema zidu i urlali svoja pitanja:"Zovete se? Ime i očevo ime? ... Godina rođenja? ..."

Moje ime! ... Ja sam zvjezdani šetač! Moje tijelo je okovano, ali nad mojom dušom nemate nikakvu moć. – Aleksandar Solženjicin, "Arhipelag GULAG"

Sažetak

• Budući da je materija proistekla iz duhovnog (= beskonačnog) pratemelja, ona je u manifestiranom stanju "beskrajno promjenjiva", premda ograničena vremenom i prostorom. Vrijeme i prostor su također promjenjivi faktori, što znači da se "tijekom vremena" na Zemlji mijenjaju prostorno-vremenski odnosi, što opet upućuje na ciklički tijek "vrijemeprostornih" doba (yuga). Kao što prostor i vrijeme – na vertikalnoj liniji – egzistiraju istovremeno u različitim dimenzijama (prostorno-vremenskim jedinicama), tako su isto – na horizontalnim linijama – velika vremenska razdoblja zasebne jedinice. U prošlosti su se zemaljske prilike već više puta promijenile, i promijenit će se opet u ne tako dalekoj budućnosti.
• U sadašnjoj fazi, na koja već odavno ukazuju brojna proročanstva, različiti ciklusi i podciklusi protječu zajedno, kako to proizlazi prije svega iz majanskog kalendara. Tim susretom različitih ciklusa zemaljska prostorno-vremenska spirala postaje vrtlog, čiji se centar sada približava Zemlji. U unutrašnjosti vrtloga strujanje će se sve više intenzivirati, što će pobuditi dojam da vrijeme prolazi sve brže. Kad se različiti ciklusi susretnu u zajedničkoj ("nultoj") točki, prema majanskom kalendaru vrijeme će se završiti. U tom smislu, Maje spominju "kraj vremena".
• Nigdje u prirodi ne može se ustvrditi da se dogodila materijalistička evolucija, tj. da je život nastao iz materije ili da je viša organska struktura proistekla iz neke "niže". Posvuda vidimo da ono "višeg" reda stvara jednostavnije forme, npr. stablo stvara sjemenku. Kemijski gledano, sjemenka se sastoji od tek nekoliko jednostavnih elemenata, no ipak ju je iz samih elemenata nemoguće stvoriti. Isto tako, stvaranje živućeg svijeta uvijek proizlazi iz jednog višeg reda. Naposljetku sve nastaje iz apsolutnog pratemelja koji se nalazi onkraj vremena i prostora. Univerzalni princip stvaranja "duh prožima materiju" (= "onkraj polariteta/ dualnosti jest individualnost") izražava se u "kozmičko-descedentnoj evoluciji" (devoluciji), odnosno u "interdimenzionalno-hijerarhijskoj evoluciji" (involuciji").