Ironično je da je službeno objašnjenje događanja povezanih s 9/11 također teorija zavjere prema kojoj su zavjerenici islamski fundamentalisti.To bismo trebali prihvatiti kao jedinu istinu i odbaciti alternativne poglede koji se redom prozivaju teorijama zavjere! “Urotnički” teoretičari u ovom su slučaju 2298 licenciranih profesionalaca (arhitekata i inženjera) i 19 920 neprofesionalca27 koji zahtijevaju novo, nepristrano istraživanje i otvorenu diskusiju u kojoj bi podastrijeli vlastite znanstveno i stručno utemeljene podatke. Ironično je i da spomenuti stručnjaci “zdravorazumskoj” većini umjesto konspirativnog teoretiziranja o tome tko je kriv za rušenje ‘Blizanaca’ (zgrade WTC 1 i WTC 2) u prvome redu žele skrenuti pažnju na urušavanje zgrade WTC 7 (47 katova, izgrađena prije 14 godina). Smatraju da do urušavanja koje se vidi na snimkama koje su obišle svijet28 nije došlo zbog širenja uredske vatre kako glasi službeni razlog (Gann, 2008., 18-21)Gann, R. G. (2008.), Final Report on the Collapse of World Trade Center Building 7, Federal Building and Fire Safety Investigation of the World Trade Center Disaster (NIST NCSTAR 1A), U. S. Department of Commerce već da je riječ o planskom razaranju (npr. Consensus 9/11, 2014.)Consensus 9/11 (2014.), Press Release: World Trade Center Bldg. 7’s Controlled Demolition – 9/11 Consensus Panel Releases New Evidence from Witness Testimonies and Architectural Drawings, 02. 06. 2014., http://www.consensus911.org/press-release-world-trade-center-bldg-7s-controlled-demolition-911-consensus-panel-releases-new-evidence-from-witness-testimonies-and-architectural-drawings, viđeno: 19. 07. 2014.. Nadalje, mnogi koji žive upravo od kontroliranog razaranja (engl. controlled demolition) podsjećaju da ono zahtjeva nekoliko tjedana pa i mjeseci pomno planiranih priprema.

Kada je riječ o tragediji 9/11, možda najsnažniju kognitivnu disonancu stvara nevjerica da bi jedna američka vlada mogla ne samo lagati vlastitoj naciji i cijelom svijetu, već i na neki način biti upletena u ubojstvo više od 3000 vlastitih građana. Rano implantirani i kroz život potkrepljivani zaštitni programi “zdravorazumskoj” populaciji ne dopuštaju da si postave pitanje što ako za takav zločin odgovorni uopće nemaju “vlastite nacije” pa tako ni “građanstva”? To međutim ne znači da nemaju vlastite ciljeve pa koja bi trebala biti razlika između njihove uključenosti u tragediji 9. rujna ili recimo u aktivnostima koje su rezultirale ubijanjem 140 766 iračkih civila (Hamourtziadou, 2014.)Hamourtziadou, L. (2014.), The Casualties of Support, 16. 06. 2014., https://www.iraqbodycount.org/analysis/beyond/casualties-of-support/, viđeno: 13. 07. 2014., pri čemu se ukupni gubici procjenjuju na više od milijun žrtava, ili odgovornosti za smrt nekoliko tisuća u SAD-u?

Spomenute stručnjake koji su se odvažili dovesti u pitanje službenu teoriju zavjere o napadu 9/11 nema potrebe ni na koji način idealizirati i prikazivati ih osobito (psihički) evoluiranima. Isto tako ne zaslužuju ni diskreditiranje uvrštavanjem u prvu skupinu onih koji su iskočili iz dogovorne percepcije tako što su “prolupali” pa bi im uistinu dobro došla neka vrsta pomoći. Smatram da se u slučaju njihova djelovanja može ustvrditi da im je proradila savjest i probudilo se suosjećanje, a to su kvalitete koje zbog sveopće desenzibilizacije postaju sve deficitarnije. Simptomatično je da se posljedice desenzibilizacije primjećuju ponajprije među populacijom koja uživa dobrobiti moderne demokracije i sekularnog humanizma.

* * *

Povezanost zanimanja za teorije zavjera i procesa individuacije polako postaje i predmetom znanstvene diskusije (npr. Raab i sur., 2013.)Raab, M. H., Ortlieb, S. A., Auer, N., Guthmann, K. i Carbon, C.-C. (2013.), Thirty shades of truth: Conspiracy theories as stories of individuation, not of pathological delusion. U: Front. Psychol., 4(406):1-9, doi: 10.3389/fpsyg.2013.00406, kao i neprihvatljivo ponašanje državnog aparata o kojemu tzv. teoretičari zavjere redovito raspravljaju. Neprihvatljiva i sumnjiva ponašanja državne administracije (koja bi mogla predstavljati samo polugu za ostvarivanje vlastitih ciljeva) dobila su i službeni naziv – ‘Državni zločin protiv demokracije’ (engl. State crimes against democracy, skraćeno SCAD) (npr. deHaven-Smith, 2010.;deHaven-Smith, L. (2010.), Beyond Conspiracy Theory: Patterns of High Crime in American Government. U: American Behavioral Scientist, 53(6):795-825, doi: 10.1177/0002764209353274 Manwell, 2010.)Manwell, L. A. (2010.), In Denial of Democracy: Social Psychological Implications for Public: Discourse on State Crimes Against Democracy Post-9/11. U: American Behavioral Scientist, 53(6):848-884, doi:10.1177/0002764209353279, dostupno na: http://abs.sagepub.com/cgi/content/abstract/53/6/848 koji je umjereniji i općenitiji od državnog terorizma.

Ginna Husting i Martin Orr (2007.)Husting, G. i Orr, M. (2007.), Dangerous Machinery: “Conspiracy Theorist” as a Transpersonal Strategy of Exclusion. U: Symbolic Interaction, 30(2):127-150, doi: 10.1525/si.2007.30.2.127 smatraju da se u današnje vrijeme neizvjesnosti i kulture straha može očekivati porast mehanizama društvene kontrole za potrebe umanjivanja nepovjerenja, anksioznosti i prijetnje koju za biračko tijelo predstavljaju demokratski izabrani zastupnici. Praksu korištenja etikete ‘teorija zavjera’ u sukobu s protivnicima koji u medijskoj i akademskoj raspravi ne koriste službena stajališta nazvali su ‘opasnom mašinerijom’ (engl. dangerous machinery). Tvrde da je takvo etiketiranje dio rutinske strategije isključivanja, ono omogućava stavljanje diskusije u nove, odnosno vlastite okvire kako bi se izbjegla pitanja o moći, korupciji i partikularnim motivima, a koristi se za napadanje osobnosti i kompetencija osobe koja dovodi u pitanje službena stajališta. Nadalje smatraju da se korištenjem takve etikete i sličnih metoda istovremeno postiže kontrola protoka informacija i simbolička demobilizacija određenih (za njih opasnih) glasova i tema iz javne rasprave.