Osoba zbog promjene svjesnosti, kao i percepcije počinje vidjeti ono što joj do tog trenutka nije bilo vidljivo i ne može si to objasniti, što je uznemirujuće i dovodi do pojave straha koji drugima djeluje neutemeljeno i paranoično. Pokušavajući se ponovno “sastaviti” (ili preuzeti kontrolu) zbog otklona u percepciji, često se događa da zađu u ekstreme poput mračnjaštva, nasilja, bluda s jedne ili duhovnosti i pobožnosti ‘nanovo rođenih’ s druge strane. Bez obzira na smjer pomaka, tada uobičajeno počinju pokazivati zanimanje za nekonvencionalne teme i razmišljanja za koja prije raspada ne samo da nisu pokazivali nikakvo zanimanje, već su na njih gledali s prezirom. Jedna su od takvih “tema” između ostalog i teorije zavjera.

Kod “zdravorazumske” populacije takve teme dovode do tzv. kognitivne disonance, psihološke pojave koja se javlja kod suočavanja s novim idejama ili informacijama koje proturječe prethodno formiranim ideologijama, prihvaćenim vjerovanjima i s njima usklađenim ponašanjima (Manwell, 2010., 854)Manwell, L. A. (2010.), In Denial of Democracy: Social Psychological Implications for Public: Discourse on State Crimes Against Democracy Post-9/11. U: American Behavioral Scientist, 53(6):848-884, doi:10.1177/0002764209353279, dostupno na: http://abs.sagepub.com/cgi/content/abstract/53/6/848. Zbog učinka obrambene reakcije koji kognitivna disonanca ima na normalnu populaciju i propagande da se tim temama bave paranoični čudaci ili luđaci, etiketa ‘teorije zavjere’ zajamčeno će diskreditirati sugovornika koji izlaže nekonvencionalno mišljenje o nekom pitanju.

U stvari ta je etiketa s vremenom dobila upravo ubitačnu23 snagu. Stoga bi osobe iz javnog života (novinari), kao i djelatnici javnih službi (znanstvenici) koje bi se danas zalagale za raspravu o pitanjima teorija zavjere na kocku stavile svoju društveni položaj i radno mjesto, a u slučaju većeg insistiranja čak i psihijatrijsko vještačenje i hospitalizaciju24. Oni koji si po žurnom postupku žele osigurati političko, društveno ili profesionalno samoubojstvo trebaju se samo dotaknuti teme 9/11.

* * *

Krajnje je vrijeme da se kaže nešto i o drugom načinu izlaska ili pomaka iz ukalupljene percepcije. On je u nekim drugim kontekstima već spomenuti u ovoj knjizi. Riječ o prirodnom procesu psihološke evolucije koja je na različite načine predstavljena u religijskim učenjima (“Old age” i New age), ali i nekim psihološkim pravcima (npr. psihosinteza, analitička psihologija i transpersonalna psihologija). Izlazak iz ukalupljenosti sastavni je dio Jungove individuacije ili Gurđijevljeva Četvrtog Puta. Onima koji su se odlučili razvijati u tom smjeru i upotrijebili svoju volju da ustraju u, iz perspektive uobičajene svjesnosti, neatraktivnim, nerazumljivim i bespotrebnim naporima, dogovornu bi percepciju mogli okarakterizirati kao patološku! Svjesnost i pripadajuća joj percepcija tih osoba također neizbježno dovodi do zanimanja za teorije zavjera. Za razliku od “zdravorazumske” većine eventualna pojava kognitivne disonance kod takve populacije neće biti shvaćena kao znak da valja zauzeti obrambeni stav ili promijeniti temu, već upravo suprotno – da bi vrijedilo uložiti više vremena i truda u vlastito istraživanje, provjeru podataka i stvaranje teza koje će poslužiti za suprotstavljanje službenim stajalištima jer su one naposljetku i krojene za drugačiju percepciju svijeta.

Neke postupke osoba koje su “pomaknute” na gore opisan način manipulatori i kontrolori mogli bi pokušati pogrešno prikazivati za potrebe neutralizacije njihova utjecaja, primjerice njihov oprez proglasiti paranojom. Na njihovu žalost (ili bijes?), to nije slučaj. Da stvar bude gora, ulaz u bilo kakvu raspravu prije bi ukazao na indoktrinaciju, fanatizam, demagogiju i fundamentalizam tzv. konvencionalista, a ne “urotnika” – takva reakcija počinje dobivati i znanstvenu potvrdu (npr. Wood i Douglas, 2013., 8)Wood, M. J. i Douglas, K. M. (2013.), “What about building 7?”A social psychological study of online discussion of 9/11 conspiracy theories U: Frontiers in Psychology, 4(409): 1-9, doi: 10.3389/fpsyg.2013.00409. Takva situacija s razlogom može razbjesniti manipulatore i kontrolore i natjerati ih na očajne poteze što se (opet) najbolje vidi kad je riječ o napadu 9/11. Tako recimo Cass Sunstein, zabrinut razvojem situacije zbog upornog neprihvaćanja službenog izvješća o napadu 9/11, vladinim agentima preporuča otvorenu ili tajnu “kognitivnu infiltraciju”25 među kreatore tzv. teorija zavjera koje smatra i opasnim ekstremistima26 koji u pitanje dovode i vladine antiterorističke napore koji bi mogli dovesti do još većih nesreća (Sunstein i Vermeule, 2008.)Sunstein, C. R. i Vermeule, A. (2008.), Conspiracy Theories (Preliminary draft 1/15/08), Harvard Public Law Working Paper No. 08-03; U of Chicago, Public Law Working Paper No. 199; U of Chicago Law & Economics, Olin Working Paper No. 387., dostupno na http://ssrn.com/abstract=1084585.