“Duša ima svojevrsno, kako ga se naziva, vozilo koje zrači (augoeidès óchēma), a zvjezdoliko je (astroeidés) i vječno. Ono [vozilo] je na siguran način zakačeno na ovo [fizičko] tijelo, prema nekima u predjelu glave, [a] prema drugima u predjelu desnog ramena. Tvrdnja je to koju, čini se, nitko dosad nije izrekao.” (Mead, 1919., 80, Mead, G. R. S. (1919.), The Doctrine of the Subtle Body in Western Tradition - An Outline of What the Philosophers Thought and Christians Taught on the Subject, London, J. M. Watkinsmoj prijevod)

George R. S. Mead kaže da ova tvrdnja potječe od Isidorusa ili Izidora iz Aleksandrije, filozofa iz 5. stoljeća, ali da ni on sam nije njezin autor. “Nikad izrečenu tvrdnju” o položaju skupne točke ponovio je upravo Castaneda (2003., 88)Castaneda, C. (2003.), Unutrašnja vatra, Zagreb, V.B.Z., iako se on razlikuje od osobe do osobe i nije na fizičkom tijelu, već na spomenutoj svjetlećoj čahuri.

Pitanje pomicanja i, još važnije, mogućnosti zadržavanja skupne točke na novom položaju od središnjeg je značaja u nauku don Juana. To ne bi trebalo čuditi ako uzmemo u obzir da položaj skupne točke odražava naše stanje svjesnosti, a time i percepcije što u krajnjem slučaju može značiti i voljno mijenjanje percepcije. Bez obzira na to, don Juan ne daje mnogo detalja koji su upotrebljivi u praksi. Drugim riječima, njegove su tvrdnje poput nasumce nabrojanih sastojaka za recept nekog jela – oni nekom iskusnom kuharu mogu biti sasvim dovoljni da uspješno pripremi jelo, dok nevještog kuhara mogu dovesti ili do očaja ili do osude i omalovažavanja jer nije moguće da autor nije namjerno izostavio neke ključne sastojke.

Jon Whale znanstveno je pristupio proučavanju skupne točke s namjerom da ponudi metode i postupke koji bi bili korisni u kliničkoj praksi jer smatra da su u današnje vrijeme nenamjerna pomicanja i abnormalni položaji skupne točke glavni izvor nesreće, lošeg fizičkog i mentalnog zdravlja i nezadovoljavajućih životnih uvjeta i loših postignuća18 (Whale, 2006., 61)Whale, J. (2006.), The Catalyst of Power: The Assemblage Point Of Man, 2nd edition, Easbourne, DragonRising Publishing. Utvrdio je korelaciju između nekih patoloških stanja i položaja skupne točke pa tako recimo tvrdi da se kod shizofrenih i manično-depresivnih osoba može detektirati podijeljenost odnosno postojanje dvije lokacije skupne točke (2006., 103)Whale, J. (2006.), The Catalyst of Power: The Assemblage Point Of Man, 2nd edition, Easbourne, DragonRising Publishing. Razvio je vlastite metode za lociranje i korigiranje položaja skupne točke i izradio uređaje za EGLT (engl. Electronic Gem Lamp Therapy), terapiju moduliranim svjetlom određenih valnih duljina koje nastaju korištenjem dragog i poludragog kamenja različitih boja, a koja se, kako upozorava, ne može uspoređivati s nekim drugim terapijama svjetlom (2006., 258)Whale, J. (2006.), The Catalyst of Power: The Assemblage Point Of Man, 2nd edition, Easbourne, DragonRising Publishing.

Drugačije budne percepcije

U nastavku ću navesti još dva primjera koja idu u prilog mišljenju kako je za percepciju od presudne važnosti naša svjesnost. Riječ je o svojevrsnim rubnim slučajevima ako kao polazišnu ili referentnu točku uzmemo stvarnu ili dogovornu percepciju koju olako proglašavamo posljedicom (i potvrdom) zdravog razuma. Zbog toga se navedene primjere proglašava patologijama koje se trebaju korigirati ili, ako se pokažu (društveno) opasnima, sankcionirati i “liječiti”. Prvi je primjer percepcija koja uključuje tzv. izmišljene prijatelje i uglavnom se pojavljuje u ranoj razvojnoj dobi prije nego što dođe do učvršćivanja (ukalupljivanja) zdravorazumske percepcije. Drugi je primjer napuštanje dogovorne percepcije što se između ostaloga očituje zanimanjem za tzv. teorije zavjera i drugim temama koje lako dovode do tzv. kognitivne disonance. U oba se slučaja radi o percepcijama u budnom stanju, iako se uživaoci dogovorne percepcije s time ne bi nužno složili i pokušali ih etiketirati stanjima halucinacije.

Izmišljeni prijatelji/pratioci

Izmišljeni prijatelji ili pratioci (engl. imaginary friend/companion, skraćeno IC), kao što to sam naziv govori, ne postoje. Napomenuo bih još da oni ne smiju postojati jer bi doveli u pitanje percepciju utemeljenu na razvijenom odraslom zdravom (raz)umu koja ih ne uspijeva zapaziti. Njihovo postojanje najčešće prijavljuju mala djeca19 čiji se Umovi tek trebaju ispuniti svim vanjskim programima i informacijama. Odrasli autopiloti arogantno i automatizmom omalovažavaju velik broj dječjih postupaka i razmišljanja što je sasvim prirodno za svijest koja u svojim kontaktima s djecom u prvom redu (da ne kažem pod svaku cijenu) želi pokazati ili očuvati i osnažiti svoj autoritet.