Sanjanje i halucinacije
U razmišljanjima o stvarnoj (budnoj) percepciji i u kojoj bi mjeri ona mogla biti dogovorna od pomoći nam može biti razmatranje percepcije tijekom sanjanja. U 6. poglavlju sam spomenuo da je u snovima moguće promijeniti Kalup u kojem jesmo i zahvaljujući nekom drugom Kalupu proživjeti određene situacije na drugačiji način. Budući da sam ostao zatečen tom informacijom da nisam znao što bih s njom učinio u tom trenutku niti nisam mogao nastaviti s daljnjim ispitivanjem. Zašto bi ovo moglo biti važno? Radna je pretpostavka da je Biće/duša izabrala Kalup koji je postao temelj za stvaranje primarnog podidentiteta, tj. ega/selfa ili autopilota. Tada nisam uspio postaviti barem ovo pitanje: “Osim što u snu možemo birati Kalupe, možemo li vidjeti tko sanja?” Naznake onoga što se događa za vrijeme sanjanja ipak smo dobili u jednoj od kasnijih seansi.
|
/60/ |
|
|
Nataša |
[...] Nije to ego. Njega nema u snu. |
|
Denis |
Nije? Dobro, ali kako to da ga nema, on je tu, ali ga netko ne koristi ili što? Probaj vidjeti tko je taj... |
|
Nataša |
On15 sanja zato što ne koristi Um. |
|
Denis |
I kad se probudi, koristi Um i više ne sanja? |
|
Nataša |
Da. Sadržaji koji su u Umu, oni su i u Astralu, ali je razlika u tome što Um ima programe prema kojima koristi te sadržaje, a Astral koji je sam po sebi izvan Uma nema programe prema kojima bi ih koristio. Ako nema programe, onda nema ni takvog raščlanjivanja [analiziranja i prosuđivanja] što je što. Jednostavno stvari dolaze. Ne mogu uloviti tko baulja jer izgleda da taj koji baulja, baulja tijelom, to sam ti rekla na početku, takvu sliku dobivam. |
Informacija da ego/self nije taj koji sanja nije iznenađujuća. Naime, ako uzmemo u obzir da je njegova osnovna zadaća da stvari pokušava držati pod kontrolom, onda za snove možemo zaključiti da uopće nisu pod kontrolom obična čovjeka, onoga čija razina svjesnosti ne iskače iz okvira većine. Snovi nam se jednostavno događaju.
Prije nego što nastavim s razlikom između percepcije u budnom stanju i kod spavanja predstavit ću koncept koji nas je uopće doveo do pitanja percepcije. Riječ je o strukturi “stošca koji ulazi sam u sebe” koju je Nataša imala prilike vidjeti u nekoliko seansi na samom početku kada smo redovito ispitivali međuodnos tijela i položaja Uma:
| 15 | ^Ovdje nije riječ o egu/selfu, vidi nastavak. |
