|
/60/ |
|
|
Denis |
Reci mi kako ti stoji “stožac” kad spavaš? |
|
Nataša |
Dobila sam sliku kako mi sad stoji [u promijenjenom stanju svijesti] ... stoji sve ravno i mirno. |
|
Denis |
Što je mirno? |
|
Nataša |
Nema takvog vrtloženja. |
|
Denis |
I dalje je “krafna”? |
|
Nataša |
Da, i dalje prolazi kroz mene, ali to je na nivou, kao da ništa... nema tih granica “oštrih”, Astrala u tijelu i van tijela, sve je jednako. Tako izgleda u snu. |
|
Denis |
Je li [‘točka dodira’] u srcu ili je u glavi ili na nekom trećem mjestu? |
|
Nataša |
Sad nema vrtloženja. Točka može biti bilo koji dio. Kao da mogu plutati po cijelom Astralu. Fizički mogu kroz cijeli Astral proći i kako prolazim kroz koji dio Astrala tako to mogu osjetiti na fizičkom. U snu, koliko god to sad blesavo izgledalo, Astral “miruje” a tijelo se “kreće” po njemu. |
|
Denis |
Fizičko tijelo? |
|
Nataša |
Da, kao da fizičko tijelo može doći do bilo koje informacije... kao da u budnom stanju svijest ovo neprekidno vrti, a u tom stanju ne vrti nego možeš bez toga jer ovo je potrebno u budnom stanju da prođe i ostavi nekog traga na fizičkom da bi fizičko u svakom trenutku moglo odreagirati. U stanju spavanja nema toga, fizičko “prolazi” kroz Astral i dobiva sve informacije iz Astrala, ali nema potrebe za fizičkom reakcijom kao što fizičko tijelo i ne putuje zaista, tako zaista i ne reagira, ali kako se nalazi u tom mjestu gdje Astral prolazi kroz njega ono fizičko bilježi sve te reakcije koje bilježi kao da je zaista odreagiralo. Doživljava ih jednako, kao da je došlo do reakcije, a nema je. U snu ako trčim, ja [fizički] zaista ne trčim. Fizičko ima informacije kao da trčim. |
|
Denis |
Hoćeš reći da ti za iskustvo trčanja, bez obzira je li sanjaš ili si budna treba tijelo? |
|
Nataša |
Da. |
|
Denis |
Rekla si da kad si u budnoj svijesti da imaš osjećaj kao da “vrtloženje” prolazi kroz Kalup, a sada kad sanjaš kakva je onda situacija? |
|
Nataša |
Nema ga. |
Govori li možda gore spomenuto kretanje nešto o tzv. astralnim putovanjima? Je li nužno da osobe koje kažu da imaju takva iskustva negdje otputuju ili ponekad samo “bauljaju” po sadržajima vlastitog Astralnog tijela?
Ispada da za vrijeme spavanja ne samo da možemo “mijenjati” Kalup, već iz njega “izlazimo” što može izgledati kao da on tada ne postoji ili da se ne koristi. Kako doznajemo u nastavku, posljedica je toga nestajanje slika o nama samima i prestanak korištenja Uma na način na koji ga koristimo kad smo budni što ide u prilog pretpostavci da nije ego/self taj koji sanja:
|
/60/ |
|
|
Denis |
Tko je taj koji tumara dok spavamo, dok sanjamo? |
|
Nataša |
To je nekakav čudan oblik svijesti... koja to nije u snu. |
|
Denis |
Koja to nije u snu? |
|
Nataša |
Da, nije onakva svijest kakva je u budnom stanju. |
|
Denis |
Što čini tu razliku? |
|
Nataša |
Oslobođeno je misli odnosno ideje “tko sam ja?” ... u snu nema mene ovakve. U snu nema ovakvog ega. |
|
Denis |
Promijeni li se on ili ode nekamo? Kako to ide? |
|
Nataša |
Promijeni se tako da se odvoji, kao da se razdvoji od onih osnovnih dijelova od kojih se sastoji. |
|
Denis |
Aha, probaj to malo vidjeti. Probaj doći u trenutak kad zaspiš. Probaj biti tamo i vidjeti što se događa s tom komponentom koju si nazvala ego. |
|
Nataša |
Nema Uma. |
|
Denis |
Nema zato što je otišao... |
|
Nataša |
Nije on otišao, samo ga on ne koristi. |
|
Denis |
Tko ga ne koristi? Ego, ili? |
|
Nataša |
Ego ga ne koristi, da. Ne treba mu Um i samo ostaje ovaj dio Astrala koji je osviješten, on “tumara”. Taj dio svijesti, dio nas koji tumara bez Uma i tih fizičkih podražaja iz tijela, on nema sliku sebe jer mu ne treba tamo. Nema je. |
Trebalo bi doznati i tko to “tumara” ako je upravo to svijest koja sanja. U nastavku smo doznali da je riječ o Biću/duši (transkript ne donosim jer dotiče trenutak fizičke smrti – temu za koju sam u predgovoru napomenuo da nije predmet ove knjige). Biće/duša ne koristi Um kad sanja, a nakon buđenja ego/self “provuče” sadržaje sna kroz Kalup pri čemu im pripiše značenje te ih pohrani u Um kao da su njegovi. Tih se sadržaja kasnije i možemo prisjetiti.
* * *
Ako su ove informacije valjane, moglo bi se reći da se naša percepcija mijenja ovisno o položaju ‘točka dodira’ stožaste (ili torusne) strukture. U slučaju budne percepcije koju doživljavamo kao stvarnu i koju većina smatra jedinom mogućom, čini se da je ona samo proizvod našeg ukalupljenog tumačenja stvarnosti. Mogućnost postojanja više Kalupa (6. poglavlje) nema gotovo nikakvog utjecaja na percepciju vanjskog svijeta.
Drugačije doživljaje svijeta s gledišta budne (ili ukalupljene?) svijesti smatramo nestvarnim, stoga autopilot s punim “ego-pravom” (a autopilot itekako ima potrebu biti u pravu) smije reći da su snovi i halucinacije nestvarne. Ipak, slijedeći logiku da je svijest zaslužna za percepciju, ako se pomaknemo na neki drugi položaj, recimo položaj svijesti Bića/duše, tada bi moglo ispasti da je percepcija stvarnosti u budnom stanju zapravo san! Ovakvu heretičku zamisao lako je diskreditirati iz ego (budne) svijesti. O iskustvu percepcije svijeta potrebno je samo raspraviti s drugima kako bismo s olakšanjem ustvrdili da percepcija u budnom stanju ne može biti san i da je takva pretpostavka najobičnija zabluda. Nema razloga misliti da autopiloti osoba zamišljene diskusije nisu u pravu, ali valjalo bi se zapitati do kakvog bi uvida te iste osobe došle kada bi o tome mogle raspravljati na drugoj razini svjesnosti, što bi tada rekla njihova Bića/duše?
