Zid u Robertovom slučaju ne treba posebno komentirati jer ukazuje na još jedan slučaj razdvojenosti kapetana i autopilota. Navodim i nastavak istraživanja o tome kako je sve započelo:
/#175/ |
|
Denis |
Dakle, um nije sam, nego je Zvijezda tu cijelo vrijeme. ... Pa je li on zaboravio na tu Zvijezdu zato što između njih postoji zid? Kako se počeo graditi taj zid, što kaže um? Kako to da se osjetio usamljeno? |
Robert |
Boljelo je. |
Denis |
Što se dogodilo da je boljelo? |
Robert |
Rodio sam se... i onda sam bio sâm. |
Denis |
Dobro, pa hajde vrati se sad dok nabrojim do tri, dopusti sebi da se vratiš u trenutak kad si se rodio (odbrojavanje)... Što se događa? |
Robert |
Hladno... mama leži... doktor neki... prerezali su... |
Denis |
Kako se ti osjećaš zbog toga? |
Robert |
Nasilno je. |
Denis |
Hladno je, nasilno je, osjećaš se usamljeno... osjeti to u potpunosti... osjeti to... pokrit ću te, hladno je... osjeti to... samo naprijed... |
Robert |
(abreakcija) |
Denis |
Osjeti to i izbaci to iz sebe, slobodno... samo izbaci... samo naprijed... Osjeti tu hladnoću i tu nasilnost, otkrit ću te, dok nabrojim do tri dopustit ćeš sebi da se vratiš u prethodni događaj kada si se isto tako osjećao, usamljeno, bilo ti je hladno, bilo je nasilno (odbrojavanje)... reci mi gdje si i što se događa? |
Robert |
U trbuhu. (duga pauza) |
Denis |
Tu gdje jesi je toplo ili hladno? |
Robert |
Toplo. |
Denis |
Dobro, idi naprijed u vremenu dok se nešto novo ne dogodi, samo polako... |
Robert |
Hm, mama je zabrinuta jer je trudna. A ja sam... (tiho i razočarano) višak. |
Denis |
Gledaj dalje. (duga pauza) Što ima dalje? |
Robert |
Nema više ništa. |
Denis |
Gdje si sada? |
Robert |
Još sam u trbuhu. |
Denis |
Dobro, pa vrti naprijed do prvog sljedećeg važnog događaja, samo polako. |
Robert |
Rađanje... sama bol... |
Denis |
Aha, osjeti to. ... Što prvo izlazi? |
Robert |
Glava. ... Vuku me... vani sam... |
Denis |
Kako se osjećaš? |
Robert |
Samo ... boli... dišem. |
Denis |
Osjeti disanje, kako dišeš? |
Robert |
Kratko, grabim zrak. [...] |
Navedeni primjeri, bez obzira na to što govore o konfliktu ego-svijesti i Bića, pa čak i dizanju zidova među njima, ukazuju na to da je nečija individualna psiha (ipak) jedna cjelina. Rad u promijenjenom stanju svijesti u kojemu se možemo prošetati i izvan područja svakodnevne hipnotizirnosti omogućava nam da ostvarimo živi dijalog s tzv. nesvjesnim. Nesvjesno je dakako mnogo više od onoga što sugerira Anthony Stevens (1999., 9)Stevens, A. (1999.), On Jung, Princeton University Press kad kaže da je generički pojam ‘nesvjesno’ korisna hipoteza koja se ne može nedvosmisleno dokazati, već se o nesvjesnom može zaključivati samo na osnovi njegovih manifestacija pomoću simbola, simptoma i ponašanja.
Iako se može reći da je pojava Bića, ali i Uma u promijenjenom stanju svijesti ponajprije simbolična, sadržaji poput fragmenata iz drugih (prošlih ili budućih) života ili sjećanja na događaje koji se nisu dogodili na zemaljskom planu ili koji čak nisu osobni, već implantirani sadržajima nefizičkih parazitskih bića znaju biti sve samo ne simbolični i pomoću njih moguće je pronaći jasne poveznice s određenim simptomima i ponašanjima.
Daljnja elaboracija uloge i porijekla takvih sadržaja kojima ego/self u uobičajenom stanju svijesti nema pristup zahtijevala bi razmatranje fenomena koji je Jung, po prvi put u psihologiji, nazvao kolektivnim nesvjesnim.
Ovo nikako ne znači da takvi sadržaji isključivo potječu iz kolektivnog nesvjesnog i da su arhetipskog karaktera. U ovom trenutku mogu samo reći da bi takvo shvaćanje predstavljalo kobno pojednostavljenje.
Isto tako, ako govorimo o dualizmu svjesnosti, tada kod Izvornog ljudskog bića (4. poglavlje) valja razgraničiti upravo individualnu svjesnost i kolektivno nesvjesno, bez obzira na to što u njegovu stvaranju (i još važnije – njegovu održavanju) također sudjelujemo i što on nas nas ima osobit utjecaj.