Zid u Robertovom slučaju ne treba posebno komentirati jer ukazuje na još jedan slučaj razdvojenosti kapetana i autopilota. Navodim i nastavak istraživanja o tome kako je sve započelo:

/#175/

Denis

Dakle, um nije sam, nego je Zvijezda tu cijelo vrijeme. ... Pa je li on zaboravio na tu Zvijezdu zato što između njih postoji zid? Kako se počeo graditi taj zid, što kaže um? Kako to da se osjetio usamljeno?

Robert

Boljelo je.

Denis

Što se dogodilo da je boljelo?

Robert

Rodio sam se... i onda sam bio sâm.

Denis

Dobro, pa hajde vrati se sad dok nabrojim do tri, dopusti sebi da se vratiš u trenutak kad si se rodio (odbrojavanje)... Što se događa?

Robert

Hladno... mama leži... doktor neki... prerezali su...

Denis

Kako se ti osjećaš zbog toga?

Robert

Nasilno je.

Denis

Hladno je, nasilno je, osjećaš se usamljeno... osjeti to u potpunosti... osjeti to... pokrit ću te, hladno je... osjeti to... samo naprijed...

Robert

(abreakcija)

Denis

Osjeti to i izbaci to iz sebe, slobodno... samo izbaci... samo naprijed... Osjeti tu hladnoću i tu nasilnost, otkrit ću te, dok nabrojim do tri dopustit ćeš sebi da se vratiš u prethodni događaj kada si se isto tako osjećao, usamljeno, bilo ti je hladno, bilo je nasilno (odbrojavanje)... reci mi gdje si i što se događa?

Robert

U trbuhu. (duga pauza)

Denis

Tu gdje jesi je toplo ili hladno?

Robert

Toplo.

Denis

Dobro, idi naprijed u vremenu dok se nešto novo ne dogodi, samo polako...

Robert

Hm, mama je zabrinuta jer je trudna. A ja sam... (tiho i razočarano) višak.

Denis

Gledaj dalje. (duga pauza) Što ima dalje?

Robert

Nema više ništa.

Denis

Gdje si sada?

Robert

Još sam u trbuhu.

Denis

Dobro, pa vrti naprijed do prvog sljedećeg važnog događaja, samo polako.

Robert

Rađanje... sama bol...

Denis

Aha, osjeti to. ... Što prvo izlazi?

Robert

Glava. ... Vuku me... vani sam...

Denis

Kako se osjećaš?

Robert

Samo ... boli... dišem.

Denis

Osjeti disanje, kako dišeš?

Robert

Kratko, grabim zrak. [...]

Navedeni primjeri, bez obzira na to što govore o konfliktu ego-svijesti i Bića, pa čak i dizanju zidova među njima, ukazuju na to da je nečija individualna psiha (ipak) jedna cjelina. Rad u promijenjenom stanju svijesti u kojemu se možemo prošetati i izvan područja svakodnevne hipnotizirnosti omogućava nam da ostvarimo živi dijalog s tzv. nesvjesnim. Nesvjesno je dakako mnogo više od onoga što sugerira Anthony Stevens (1999., 9)Stevens, A. (1999.), On Jung, Princeton University Press kad kaže da je generički pojam ‘nesvjesno’ korisna hipoteza koja se ne može nedvosmisleno dokazati, već se o nesvjesnom može zaključivati samo na osnovi njegovih manifestacija pomoću simbola, simptoma i ponašanja.

Iako se može reći da je pojava Bića, ali i Uma u promijenjenom stanju svijesti ponajprije simbolična, sadržaji poput fragmenata iz drugih (prošlih ili budućih) života ili sjećanja na događaje koji se nisu dogodili na zemaljskom planu ili koji čak nisu osobni, već implantirani sadržajima nefizičkih parazitskih bića znaju biti sve samo ne simbolični i pomoću njih moguće je pronaći jasne poveznice s određenim simptomima i ponašanjima.

Daljnja elaboracija uloge i porijekla takvih sadržaja kojima ego/self u uobičajenom stanju svijesti nema pristup zahtijevala bi razmatranje fenomena koji je Jung, po prvi put u psihologiji, nazvao kolektivnim nesvjesnim.

Ovo nikako ne znači da takvi sadržaji isključivo potječu iz kolektivnog nesvjesnog i da su arhetipskog karaktera. U ovom trenutku mogu samo reći da bi takvo shvaćanje predstavljalo kobno pojednostavljenje.

Isto tako, ako govorimo o dualizmu svjesnosti, tada kod Izvornog ljudskog bića (4. poglavlje) valja razgraničiti upravo individualnu svjesnost i kolektivno nesvjesno, bez obzira na to što u njegovu stvaranju (i još važnije – njegovu održavanju) također sudjelujemo i što on nas nas ima osobit utjecaj.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .