Iz priloženog bi se moglo zaključiti da je situacija s emocijama prilično jasna: što nas dira na to reagiramo. Spomenuti (emocionalni) naboj ne bi trebala biti nikakva novost. Emocije ne mogu biti bez naboja, odnosno neutralne – one su ili “pozitivne” ili “negativne”. (Gurđijev: ugodne ili neugodne, Ouspensky, 2001., 107)Ouspensky, P. D. (1949./2001.), In Search of the Miraculous, The Teachings of G. I. Gurdjieff, San Diego, Harcourt, Inc.. Njihova nas narav tjera na određene reakcije, ali i prije nego što počnemo reagirati, a za što se u psihologiji udomaćio izraz ‘borba ili bijeg’ (od engl. fight or flight), na tjelesnom ćemo planu osjetiti neku vrstu udara o čemu će još biti riječi u nastavku.

Budući da je svaka prosudba “pozitivno” ili “negativno” rezultat procesa usporedbe (prema nekim kriterijima), ovisnost emocija o Kalupu također nije neko naročito otkriće – naravno, uz pretpostavku da Kalupi zaista postoje. Naime, već je rečeno da je Kalup “nacrt” prema kojemu se formira ego/self, kritički faktor uobličen programima i podacima iz Uma. Moglo bi se reći da učestalost pojavljivanja određenih emocija (“pozitivnih” i “negativnih”) ovisi o Kalupu prema kojemu je autopilot stvoren. Odbacimo li tezu o postojanju Kalupa, smatram da je i dalje vrijedi pretpostavka o ovisnosti emocija o programima koji su uvelike tuđi zbog čega naša razmišljanja, percepcija, ali i emocije postaju neautentične. Akcije utemeljene na neautentičnosti su reakcije.

Uvjetovanost stvaranja emocija sadržajima Uma, tj. programima i podacima koji su tamo pohranjeni, omogućava njihovo pojavljivanje bez obzira na to što ne postoji pobuda (“ulazni parametri”), dakle, emocija se može stvoriti samim činom prisjećanja bez “vidljivog razloga” (engl. as-if loop) ili se može dogoditi da pobuda ni po intenzitetu ni kontekstu ne odgovara izvornoj emociji koja je stvorila zapamćenu emocionalnu reakciju.

Na primjer u slučaju emocionalno snažno proživljene intimne veze s određenom osobom koja je završila razlazom, samo spominjanje imena te osobe ili nekog mjesta ili predmeta koji podsjeća na nju može opetovano izazivati određenu emociju i popratne fiziološke pojave (ubrzan rad srca, preznojavanje itd.). Ironično, postoji velika mogućnost da bi reakcija osobe koja proživljava emociju na temelju sjećanja bila drugačija kod stvarnog susreta, bez obzira na “ugodno” ili “neugodno” iznenađenje. Moguće je da do susreta više neće doći, pa bi osoba mogla tjednima, mjesecima, čak i godinama biti žrtva vlastite emocionalne torture utemeljene na prošlosti, povremeno se tješeći da “vrijeme liječi sve rane”; utjeha je to koju može očekivati i od svoje okoline. Prije bih rekao da s vremenom gotovo sve možemo potisnuti. Upravo zbog toga nas tu i tamo zapanje emocije za koje smo mislili da više ne postoje, tj. da se ne mogu pojaviti u određenom kontekstu, a što nam govori da još uvijek negdje “u pozadini” postoji njihov izvor.

Umjesto suočavanja s uzrokom koji je doveo do neželjenog razvoja događaja i traume u vezi s time, mnogi autopiloti automatski ulaze u borbu s “nekontroliranim” emocijama34. Riječ je o očekivanom djelovanju s obzirom na to da je obrana primarna zadaća autopilota. Njegova obrana uključuje i zaštitu od “tiranije” emocija, ali krajnji rezultat takve reakcije nije povoljan jer dovodi do energetskog iscrpljivanja ili još dubljeg potiskivanja koje smatram uzrokom mnogih fizioloških manifestacija. Na to se odnosi danas sveprisutna poruka iz 7. poglavlja o tome da se moramo kloniti stresa kako bismo spriječili nastanak bolesti i poremećaja. U gore navedenom primjeru osoba čak i kad je sama nalazi se u stresnom okruženju prepunom ‘stresora’ ili okidača. U doba manije digitalnog kolekcionarstva njih predstavljaju nebrojeno mnogo video-snimki, fotografija i poruka “lijepih” i “sretnih” trenutaka od kojih se neće poželjeti odvojiti i kojima će se vraćati umišljajući si kako je tada proživljena stvarnost bila bolja od one koju trenutačno proživljava. Kako postoje okidači “pozitivnih” emocija, tako je više onih koji pobuđuju “negativne” emocije pa bi one osobu u nekoj drugoj prilici mogle preplaviti zbog sjećanja na manje sretne trenutke.