U ekstremnim slučajevima u kojima nas ponesu emocije može se dogoditi da se toliko udaljimo od izvorne pobude da naše ponašanje u jednom trenutku zaista izgleda nerazumno/iracionalno. Važno je reći da je ego/self i kod proživljavanja takvih emocija cijelo vrijeme prisutan. Dapače, vrlo je vjerojatno da je emocionalno branio određene “svetinje” kao vlastite potpuno nesvjestan njihova porijekla. Prisustvo snažnih emocija dovodi do energetskog iscrpljivanja koje rezultira dvjema pojavama: mijenjanjem fiziologije i posljedično funkcionalnošću osjetila, ali i slabljenjem autopilota – njegovih kognitivnih (za potrebe procesiranja) i zaštitnih sposobnosti. Zbog toga dolazi do promjena u percepciji i ponašanju osobe koja djeluje kao da joj je “ispran mozak” (engl. brainwashed). Naposljetku, očekivati se mogu i prodori sadržaja iz tzv. nesvjesnog. Kada se to dogodi neki stanovnici psihe, za koje se sa sigurnošću može utvrditi da su tuđi i parazitski, u taj se cirkus uključuju poticanjem emocija po njihovom ukusu.

Nažalost, da bi entiteti/nakačenja (6. poglavlje) došli u priliku poticati njima zanimljive emocije, ne treba čekati na ekstremne situacije oslabljene zaštite prouzročene energetskim padom zbog emocionalnog angažmana. Naposljetku, procjena ekstremnosti ovisi o polazišnoj/referentnoj točki pa je pitanje bi li zbroj stotina “sitnih” (razine emoticona35) i “krupnih” emocionalnih angažmana modernog čovjeka u konačnici bio manji ili veći od emocionalnog angažmana pastira koji svoju brigu brine na nekom pašnjaku.

Smatram da se prisutnost emotivnosti, ali i parazitskih entiteta između ostaloga može mjeriti konzumacijom sredstava za umirenje iako je tehnički gledano riječ o uspavljivačima i anesteticima u što ubrajam alkohol (i sve ono što ga sadržava, a da u očima zakonodavca ima status hrane i čemu se tepa “pivica” i “vinčeko”), ulične droge i sve veću paletu psihoaktivnih medikamenata koje nudi farmaceutska industrija (o tome još u 11. poglavlju). U stvari riječ je o opasnom začaranom krugu jer upravo takve supstance aktivno sabotiraju psihičke i energetske zaštite što neizbježno dovodi do vidljivog propadanja na razini fizičkog tijela, ali i lakšeg udomljenja novih nakačenja.

Emocije su entitetima/nakačenjima od životne važnosti, s obzirom na to da je emocionalnost energetski fenomen, pa tako oslobođenu energiju koriste za svoj opstanak. Čini se da različiti entiteti imaju i različite ukuse pa u tom slučaju tjeraju domaćina na radnje koje će posljedično dovesti do nastajanja emocija, “osjećaja” ili emocionalnih stanja koja im odgovaraju. Naravno, autopiloti koji su programirani u skladu s načelima materijalističkog redukcionizma ne znaju kako si protumačiti želju: “Nešto u meni traži slatko” (ponekad i po nekoliko puta dnevno). Osoba samo zna da ako nešto pojede ta misao i/ili poriv nestaje do sljedeće prilike, nesvjesna da upravo takvo ponašanje hrani izvor njezinog emocionalnog stanja.

Netko drugi mora dobiti dnevnu dozu pornografije jer u njemu neki dio žudi za popratnim uzbuđenjem, što zbog samog eksplicitnog sadržaja, što zbog mogućnosti da bude uhvaćen u tom činu. Kako god završila ovakva “zabava”, emocija neće nedostajati – tupila, ispraznosti, krivnje, gađenja i omalovažavanja (nakon masturbacije) ili srama i srdžbe (ako bude uhvaćen na djelu) itd. Na to se može nadodati i emocionalnost partnerice koja sluti da nešto nije u redu pa se u njoj javljaju emocije manje vrijednosti, samoosuđivanja ili napada na partnera koji gleda pornografiju, što dovodi do niza novih emocija i iscrpljujućih emotivnih stanja.

Taj partner svoju ovisnost o pornografiji danas može lako racionalizirati jer će se već naći neki seksolog koji će mu kazati “istinu” – recimo da nije riječ o nečemu što stvara ovisnost, jednako kao što neki od njih ne vide nikakav problem ni u tome da mnogi muškarci ne žele održavati seksualne odnose sa svojim suprugama jer uživaju u masturbaciji gledajući pornografske sadržaje (Klein, n. d.)Klein, M. (n. d.), What Oprah & Dr. Phil Don’t Understand About Sex, http://www.martyklein.com/what-oprah-dr-phil-dont-understand-about-sex/, viđeno: 20. 07. 2014.. Ti se seksolozi ne opterećuju pitanjima u kojoj je mjeri ovisnost o pornografiji doprinijela stanju da su im supruge postale seksualno neprivlačne. Ne treba zaboraviti ni DSM, to sveto pismo psihijatrije koje ni u svom petom izdanju ne uključuje ovisnost o pornografiji. Budući da se DSM temelji na “vrhunskoj znanosti” (vidi 11. poglavlje), jednostavno je nastaviti živjeti u uvjerenju implantiranom scijentističkim programima da ovisnost o prvenstveno emocionalnom učinku pornografije ne treba zabrinjavati (baš kao ni ovisnost o šećeru u prethodnom primjeru).