/57/

Denis

Ok, bebe nemaju Um. Znači li da se kod beba ne pojavljuju emocije?

Nataša

Ali bebe imaju Osjećaje koje izražavaju. [To je] ono što mi zaboravimo kasnije kada počnemo izražavati emocije.

Denis

Beba se može prestrašiti. Može imati strah od napuštanja, prisustva nečeg nepoznatog itd. Što je to, je li to emocija? “Udara” li to bebu po Eteričnom i fizičkom tijelu? Ako se prestraši plače i sva se trese, ili? Kako to tebi izgleda?

Nataša

Ali to nisu emocije.

Denis

Strah?

Nataša

Ona tada nema straha, ona ima osjećaj napuštenosti37. Osjećaj nečije neprisutnosti. To nije strah [kao emocija], to je... osjećaj koji ona pokušava izraziti jer... pokušava izraziti na jedini mogući način, fizički, zato što onako kako to izražava Osjećajima ne može privući pažnju. Beba koja može... koja je okružena ljudima, bez obzira na to jesu li to roditelji ili okolina, koja im može prenijeti Osjećaje nema potrebe za takav plač. Ona može zakmečati ili skrenuti pažnju na sebe, ali to kraje vrlo kratko. To je ogromna razlika. Strah se počinje javljati tek kasnije kada počne shvaćati uzročno-posljedične veze.

Denis

Dakle, mogli bismo reći da bebe nemaju emocija, ali imaju Osjećaje?

Nataša

Da. ... Pa meni to sada izgleda potpuno jasno, dobro, ja u ovakvom stanju [promijenjene svijesti] vidim to tako jasno. Mi ne trebamo biti bezumni kako bismo mogli komunicirati Osjećaje, ali nam je iz nekog razloga, zbog tog Uma, postalo jednostavnije komunicirati emocije nego Osjećaje pa to uglavnom i činimo. Kad bismo ostali na toj razini, znači, da dobijemo Um, a da i dalje nastavimo komunicirati Osjećaje... onda bi to bilo normalno, ovako je to... ta slika komunikacije između bebe i nas sad izgleda strašno. Naime, beba mi se čini kao svijetla kugla koja u sredini ima intenzivno žuto-narančasto svjetlo koje je nešto slabije kako se širi prema van, zapravo je bljeđe. Ona na taj način širi Osjećaje oko sebe, a mi [odrasli] izgledamo kao zatvorena disco kugla s mnogo praznog prostora i svjetlom u sredini. Ali mi ne svijetlimo na van. Izvan te disco kugle mi ne svijetlimo, svjetlo je u potpunosti unutra. Mi u stvari od bebe dobijemo Osjećaje, a bebi dajemo emocije, eto, to sam htjela reći, i ona nas ne razumije jer joj ne shvaća prirodu onoga što dobiva, a mi smo preplavljeni njenim Osjećajima. Mi doslovno možemo biti preplavljeni... i zato je blizina beba nešto što nam je izvanredno.

Dakle, dok smo još bebe komuniciramo s Osjećajima koji pripadaju (ili su tvorevina?) Biću/duši, da bi s vremenom takvu komunikaciju zamijenio neki glasovni ili znakovni (u slučaju gluhih) jezik praćen emocionalnošću. Razlog povezanosti emocionalnog i kognitivnog razvoja pitanje je na koje traži odgovor i sama znanost:

“Zašto se čini da je za emocionalni razvoj nužan kognitivni razvoj (npr. djeca se neće sramiti dok ne saznaju za društvena pravila i načine na koji se trebaju prikazivati)? Većina je emocija ‘u vezi s’ nečim, na primjer ‘ne učiti za ispit’, ali čini se da je neophodno biti kognitivan kako bismo mogli biti ‘u vezi s nečim’.” (Parrott, 2001., 383, moj prijevod)Parrott, G. W. (2001.), The Nature of Emotion. U: A. Tesser i N. Schwarz (ur.), Blackwell Handbook of Social Psychology: Intraindividual Processes, Blackwell Publishers

U ovom ću kontekstu predstaviti jednu metafizičku pretpostavku: “jezik” duše utemeljen na Osjećajima koji su u stvari neizrecivi/neopisivi (riječju ili znakom/slikom) gube na autentičnosti kad se stave u okvire izrecivog/opisivnog, postaju obojeni vanjskim ili svedeni na vanjsko i time se pretvaraju u emocije. “Plodno tlo” (supstrat) za takvu transformaciju predstavlja Eterično tijelo. Zbog toga bi se na emociju moglo gledati kao na prerađevinu Osjećaja. Ako je to točno, dolazimo do još jedne važne informacije koju sam iznio već na početku dijela ovog poglavlja u kojem je riječ o emocijama: nužan preduvjet za postojanje emocija postojanje je Bića/duše! Nemogućnost da bebe komuniciraju s okolinom možda objašnjava zašto ljudi počinju usvajati glasovni ili znakovni jezik. Ako beba odašilje Osjećaje i zauzvrat prima emocije, ona počinje pamtiti sve što prati emocije, a to su upravo popratni glasovi ili znakovi.

Nastavljajući u metafizičkom tonu, rekao bih ponešto i o tzv. emocionalnom vampirizmu. Evo jedne špekulacije na tu temu: vampiri svojim aktivnostima potiču na stvaranje “emocionalne atmosfere”. Emocije kao “energetski fenomen” pokreću osobu koja ih stvara, ali i animiraju vampira – čine ga živim38. Ali ni na tome se ne treba zaustaviti. Neka čovjek i grabežljive životinje predstavljaju vrh hranidbenog lanca koji se temelji na prerađevinama vidljivog sunčevog svjetla. Što ako je čovjek istovremeno i na početku hranidbenog lanca prerađevinama nevidljivog svjetla (svjetla Bića/duše kao zrake ili iskre svjetla Apsoluta)? Tada bi emocionalni vampiri mogli biti samo jedni od konzumenata naših emocija koje bi kao prerađevine nevidljivog svjetla mogle biti zanimljiv izvor prehrane na nevidljivoj razini. U tom bi slučaju valjalo razmisliti o tome da ljudski “vampiri” svojim djelovanjem i hranjenjem usporedno hrane i druga bića na nama nevidljivoj razini te da paraziti (entiteti/nakačenja) potiču39 našu emocionalnost za svoje potrebe zbog čega u bilo kojem trenutku možemo postati “agenti” grabežljivaca iz nevidljivog realiteta kako bismo nekome osigurali gozbu ili “održivi razvoj”. Na pamet mi padaju barem dvije ekranizacije spomenutih procesa – jedna je već spomenuti ‘The Matrix’, 1999, a druga je “slatka” horor animacija ‘Čudovišta iz ormara’, 2001. u kojoj je prikazano hranjenje upravo onima koji su najnezaštićeniji – mala djeca. Njezin bi nastavak (‘Čudovišta sa sveučilišta’, 2013.) vjerojatno trebao dodatno potaknuti suosjećanje djece za takvu “ekipu” i omogućiti im razumijevanje njihova parazitiranja.

Ako su gore spomenute fantazije jednostavno neprobavljive, spustit ću se na zemlju i citirati Roberta Zajonca koji djeluje unutar okvira prihvatljivih za znanost: “emocije [afekti] dominiraju u društvenoj interakciji i oni su glavna valuta u kojoj se odvija društvena razmjena” (Zajonc, 1980., 153)Zajonc, R. B. (1980.), Feeling and Thinking – Preferences need no Inferences. U: American Psychologist, 35(2):151-175.

Znanost o emocijama

37 ^Drugi je naziv za to stanje tjeskoba zbog odvajanja ili separacijska anksioznost (engl. separation distress).
38 ^Ovaj proces nije povezan s fiziološkim hranjenjem ili energetskom konzumacijom koju emocionalni vampirizam ne zamjenjuje. Koristeći analogiju s radio-prijamnikom, njegovo napajanje (mrežno ili baterijsko) nije dovoljno da bude “živ” – za to je potreban i radio-signal koji se prima putem antene.
39 ^Kao što je kokoši sasvim prirodno da nese jaja, tako je i čovjeku sasvim prirodno da stvara emocije. No jedna je stvar biti izdašan na farmi, a druga na slobodi. Kad bi koke samo znale zbog čega se uopće nalaze unutar ograda farme.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .