U nastavku ovog izlaganja o emocijama mogu ili nastaviti koristiti izraze ‘prave’ i ‘lažne’ emocije ili staviti u oprečan odnos osjećaje i emocije kao što je navedeno u 4. poglavlju. Stanje u nazivlju daleko je od jednostavnog i povoljnog zato što postoji velik broj izraza sličnoga značenja, na primjer emocija, čuvstvo, uzbuđenje, afekt31, raspoloženje, sentiment, osjećaj, predosjećaj, instinkt, intuicija, slutnja itd. U stvari situacija je usporediva s onom koju susrećemo u govoru o svijesti, svjesnosti, umu, razumu, kogniciji, psihi, duši, duhu itd. Jasno, kao što monistički svjetonazor psihu pokušava svesti na um, a njega reducirati na fiziologiju poistovjećujući ga s mozgom i njegovim funkcijama, tako postoje i pokušaji da se emocije reduciraju na određene kemijske spojeve poput hormona i tzv. neurotransmitera epinefrina (poznatog i kao adrenalin).
Za razlikovanje dva centra svjesnosti mogao sam recimo koristiti izraz ego pri čemu bih ga velikim početnim slovom pisao kad je riječ o pravom ‘ja’, a malim kad je riječ o lažnome. Smatram da to ne bi bilo praktično pa sam se odlučio za dva različita izraza – Biće/duša i ego/self (povremeno ga nazivajući ‘autopilotom’). Isto tako smatram da u nastavku isto tako nema smisla prave emocije isticati korištenjem velikog početnog slova pa sam ih odlučio nazvati Osjećajima, a veliko početno slovo koristit ću samo kao podsjetnik da je riječ o izrazu koji pripada Radnom modelu. Radnu pretpostavku o tome da su emocije povezane s egom/selfom sada ću proširiti već rečenim u 4. poglavlju – Osjećaji su svojstveni Biću/duši.
Tema emocija pojavila se prilikom istraživanja međuljudskih odnosa kada nam se odmah pojavila i informacija o postojanju dvije pojave32 koje bi valjalo razlikovati:
|
/1/ |
|
|
Nataša |
[...] Ta emocija je... pa to je to što je strašno, ta emocija je vezana, dvije su stvari zapravo, dvije su “emocije”. Jedna koja je moja, koju osjećam i znam da je [to] istinski moje i druga koja se javlja kao reakcija na ono što mi netko govori. |
|
Denis |
E, sad polako. Gdje vidiš prvu, a gdje drugu? |
|
Nataša |
Prva je u sredini mene, prva je moja, “emocija” koja prati moju aktivnost, način na koji to radim, nešto što je moje, a druga je “emocija”... ide od mene prema Eteričnom i prema Umu, to je energija koja “plane”. Ona jednostavno izgori, ona je izgubljena, ona je ništa. |
|
Denis |
Odakle počinje? Što inicira tu drugu? |
|
Nataša |
Ta druga ide od mene, od mog Eteričnog, a ona je inicirana uglavnom ili kao obrana... a može biti inicirana i izvana i kada je inicirana izvana, ona ulazi u moje polje Eteričnog kao kad “kap vode” uleti negdje, tako ulazi unutra, prolazi kroz Eterično... |
|
Denis |
Ali ona prolazi kroz Um, Um je iznad tvog Eteričnog? |
|
Nataša |
[Kritički] um33 ju je pustio unutra. |
|
Denis |
Dobro i ona je unutra kao “kapljica vode” i što dalje? |
|
Nataša |
“Kapljica vode” onda zavibrira moje Eterično i u njemu pobudi nešto... to nešto može biti lijepo, može biti ružno, ali tako ga zavibrira. |
|
Denis |
Gledaj dalje... što je s tim vibracijama, koje su daljnje posljedice? |
|
Nataša |
One se prenose na fizičko. |
Nastavit ću s jednim isječkom razgovora u kojem je naznačen mehanizam nastajanja onog što običavamo smatrati emocijama:
|
/29/ |
|
|
Denis |
[...] Reci mi koji je mehanizam nastajanja emocija? I ranije smo razgovarali smo o emocijama, ali kako bismo sada najkraće objasnili njihovo nastajanje? |
|
Nataša |
Emocije su najpovezanije s... zapravo nastaju u [području] Uma koliko god se nam činilo da idu iz našeg središta [Bića]. Mi ih osjetimo u sebi u fizičkom i Eteričnom, ali u biti nije im tu središte zbivanja jer se emocije stvaraju na osnovi sadržaja iz Uma, bilo da su to emocije koje su vezane za sreću zato što su nam se ispunila očekivanja ili vizija toga kako nešto treba izgledati, a što nam ide u korist, ili smo pak sretni jer smo u usporedbi s nekim ili nečim bili bolji ili drugačiji, ili smo nesretni iz tog istog razloga, ili smo ljubomorni iz tog istog razloga, ili volimo iz tog istog razloga, ali sve je to uvijek usporedba sa sadržajima koji su u Umu i ti sadržaji onda mijenjaju našu ugodu i neugodu u fizičkom. |
Na izravno pitanje koja je uloga Bića/duše u stvaranju emocija doznali smo sljedeće:
| 31 | ^Znanost afekt smatra širokim i obuhvatnim konceptom koji se odnosi kako na raspoloženje tako i na emocije (Zajonc, 1980.;Zajonc, R. B. (1980.), Feeling and Thinking – Preferences need no Inferences. U: American Psychologist, 35(2):151-175 2000.)Zajonc, R. B. (2000.), Feeling and thinking: Closing the Debate Over the Independance of Affect. U: J. P. Forgas (ur.), Feeling and thinking: the role of affect in social cognition, Cambridge University Press. |
| 32 | ^Na razlikovanje emocija i osjećaja prvi sam put naišao kod Samuela Sagana (1999., 14, 15)Sagan, S. (1999.), Regression: Past-life Therapy for Here and Now Freedom, Clairvision School. |
| 33 | ^Ego/self |
