U ovom ekskursu uz poglavlje "Razlikovanje bez suđenja" ne ide se, međutim, na političku, već na filozofsku analizu tadašnjeg vremena. Ovdje se nudi primjer komunističke Rusije pod Lenjinom i Staljinom, jer su u tom poglavlju svjetske povijesti suđenja znakovito jasna i nedvosmislena. Nasuprot drugim primjerima iz novije prošlosti i aktualne svjetske politike, lenjinističko-staljinistička vladavina užasa jedva bi mogla isprovocirati ideološke rasprave. Povijest je već izrekla svoj sud, a moskovska vlada taj je eksperiment sama dokinula. Stroga je moguće neopterećeno načeti ovu temu i pogledati iza vanjskih događaja te politike kako bi se postavila daljnja pitanja.

Vanjska situacija je poznata: tijekom sedamdesetak godina milijuni nevinih ljudi bili su hapšeni, mučeni i zatvarani u zatvore ili konc-logore. To je provodila "Partija" koja je na temelju svoje ideologije sve akcije smatrala legalnima, neophodnima, pa čak i dobrima, i koja je uspjela mobilizirati mnogo sumišljenika i supočinitelja, koji se broje u milijunima. Među mnogim knjigama koje su napisane o tom vremenu posebno se ističe ona Aleksandra Solženjicina, već i time što je najpoznatija. Kada se pojavila potresla je svijet i postala opomenom koja široko prelazi povijesne okvire.

Djelo Arhipelag GULAG. Aleksandar Solženjicin, rođen 1918.* u južnoj Rusiji, studirao je matematiku i fiziku, da bi potom bio pozvan u sovjetsku armiju. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je topnički časnik, dva puta odlikovan ordenom za zasluge. Međutim, zgrozio se nad zločinima vlastite "Crvene armije" u istočnoj Pruskoj. Privatno se negativno izrazio o Staljinu i zbog toga 1945. bio uhićen, provevši ukupno jedanaest godina u posebnom zatvoru, radnom logoru i izgnanstvu. Kao nekim čudom preživjevši patnje i bolesti, 1956. vratio se građanskom životu i bio nastavnik fizike. Te godine započinje svoju spisateljsku aktivnost, a prodor je napravio 1962. objavivši u sovjetskom književnom časopisu Novi mir djelo Jedan dan u životu Ivana Denisoviča, autentičan prikaz Staljinovih zatočeničkih logora. Objavljivanje ovog djela dogodilo se uz odobrenje Hruščova, na putu destaljinizacije. Nakon toga objavio je (u inozemstvu) dva romana, U prvom krugu, u kojem je obradio četiri godine provedene u posebnom zatvoru u blizini Moskve, i Odjel za rak. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1970. godine. Još veće valove podigla je knjiga Arhipelag GULAG, objavljena 1974. na Zapadu, nakon koje su uslijedila još dva toma. Ovo razotkrivajuće djelo dovelo je 1974. do izgnanstva iz Sovjetskog saveza. Nakon toga živio je u Švicarskoj i SAD, a 1990. rehabilitirao ga je Gorbačov, te se 1994. vratio u Rusiju.

Arhipelag GULAG je monumentalno djelo u tri toma koje ukupno obuhvaća gotovo 2000 stranica. 1918-1956: Pokušaj umjetničkog prevladavanja glasi drugi podnaslov u sva tri toma. Tema je za Solženjicina bila previše opsežna, previše potresna i previše eksplozivna da bi on u svojoj povijesnoj knjizi ostao distancirano objektivan i postupao sistematično. Kako se od 1945. – na jedanaest godina – i sam zatekao u mašineriji smrti "arhipelaga" i nakon toga kao pisac i društveni kritičar više godina živio pod stalnom opasnošću, pričao je iz osobnog iskustva i kao samouki povjesničar.

Riječ arhipelag može kod nepoznavatelja pobuditi dojam da su zatočenici bili prognani na grupu otoka. Međutim, "arhipelag" je uzet slikovito, jer su mnogi radni logori bili kao otoci izolirani od ostatka civilizacije, stvoreni i nadzirani od strane GULAG-a, glavne uprave sovjetskih "popravnih" radnih logora. "Od Beringova prolaza skoro sve do Bospora leže razasute tisuće otoka prokletog arhipelaga. Nevidljivi su, ali postojeći, i isto tako vidljivi", a nastanjeni su "nevidljivim robovima".

Prvi tom sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu, Zatvorska industrija, Solženjicin opisuje uhićenja, sudske procese, mučenja, presude i zatvore, sa svim tehničkim, brutalnim i psihološkim detaljima. U drugom dijelu slijedi opis deportacija ljudi osuđenih na logor: muškaraca, žena i mladih. Naslov Vječito gibanje, međutim, sve stavlja u transcendentni kontekst, premda taj aspekt u tekstu prosijava samo na nekoliko mjesta.