|
/48/ |
|
|
Denis |
Možemo li reći da kada se duša utjelovljuje da silazi na Zemlju i ulazi u zametak? Dolazi li ona na Zemlju? Možeš li to vidjeti, utjelovljenje duše u zametak? |
|
Nataša |
Nema silaska jer nema prostora. |
|
Denis |
Dobro, ali Zemlja ima prostor i zametak ima prostor. |
|
Nataša |
Ona ulazi u ovakav prostor iz prostora koji je drugačiji i pritom ne mora putovati. |
|
Denis |
Znači ona ne treba “fizički” putovati ni metra? |
|
Nataša |
Tako je. Ona dolazi iz većeg prostora u manji. |
|
Denis |
To vrijedi i za obratan smjer [smrt]? |
|
Nataša |
Tako je ... što je vrlo tužno za putnika. |
|
Denis |
Koje? |
|
Nataša |
Pa za one koji misle da putuju. |
Obratio bih ovdje pažnju na sličnost između Martinog “prođem kroz to” (iz “neprostora” u “prostor”) i Natašinog “nema silaska jer nema prostora”.
Može li se Svjetlo koje se pojavljuje u promijenjenom stanju svijesti, a na koje smo povezani, smatrati našim Izvorom ili je ono nešto “kroz” što smo spojeni na Izvor?
Koliko je toga našeg, individualnog, ostalo (ako uopće jest) u Svjetlu? Je li duša sve što se moglo utjeloviti ili je za života moguće “dovući” još nešto i što bi to za osobu predstavljalo?
Dosezi dosadašnjeg istraživanja
Iz onoga što sam dosad predstavio, vidljivo je da je “prostor” kod prva tri (ili možda četiri) tijela Modela donekle dohvatljiv našem Umu. To će ujedno biti predmet istraživanja u nastavku. O višim su “tijelima” dobiveni samo osnovni podaci. Zasad se tješim da je to zato što vjerojatno spadaju u domenu neizrecivog i neshvatljivog i da pomoću intelekta/Uma možemo više ili manje nespretno tumačiti ono što smo doživjeli u promijenjenom stanju svijesti.
Možda bi u razumijevanju ograničenja percepcije/tumačenja Uma, onome koji sumnja i koji mora znati, od koristi mogla biti analogija u razlici između radio i TV-prijemnika. Radio-prijemnik omogućava usklađivanje, “lovljenje” signala postaja iz određenog frekvencijskog pojasa u kojem se ne nalaze televizijske postaje. Čak i kada bi ga se modificiralo tako da može primati i “dekodirati” one signale iz televizijskog frekvencijskog pojasa, radio-prijemnik bi nam i dalje mogao prenijeti samo zvuk. A to je samo djelić ukupne informacije27 emitiranog televizijskog programa. Nedostaje slika koju radio-prijemnik nikako ne može prikazati jer mu nedostaje zaslon i prateća elektronika zadužena za prikaz primljene slike.
Prema tome, i naš bi Um od onoga što može “primiti” iz viših realiteta mogao objasniti samo onaj dio koji mu je spoznatljiv, a sve povrh toga je “bijelo” (ili možda samo tamno, prazno...). Ovdje nije riječ samo o tome da Um ne bi mogao pronaći riječi za opisivanje, već da jednostavno nije u stanju procesirati sve što dolazi iz viših sfera, baš kao što radio-prijemnik ne može “vidjeti” ni prenijeti slikovni dio informacije televizijskog signala. Druga moguća analogija mogla bi biti ona “dimenzionalna” – stanovniku nižih dimenzija, viša je dimenzija nevidljiva, neizreciva, nepojmljiva i jednim bi dijelom mogla pripadati beskonačnosti.
* * *
S obzirom na shvaćanje svih raspoloživih informacija u ovom trenutku, moglo bi se reći da nemanifestirani (nevidljivi) dijelovi ljudskog bića imaju sljedeće karakteristike:
- vrlo su plastični, pa bismo ih mogli nazvati psihoplastični jer se mogu mijenjati na nepojmljiv način, ili
- istovremeno egzistiraju u hiperdimenzionalnom realitetu (s četiri ili možda čak i više “dimenzija”).
| 27 | ^Kod usporedbe radijskog i televizijskog signala, ako ih ne stavimo u vremenski okvir, moglo bi se govoriti i o razlici u njihovoj “gustoći” (engl. density). Televizijski signal je tako informacijski gušći jer istovremeno prenosi informacije koje se koriste za stvaranje slike i zvuka, za razliku od “rjeđeg” radijskog signala koji prenosi samo zvuk. Ako to stavimo u vremenske okvire, televizijski će signal zbog toga trebati biti frekvencijski viši kako bi se u istoj jedinici vremena omogućilo prenošenje veće količine informacija. |
