Je li možda Više Ja onaj dio nas koji neki smatraju duhom, s kojim vjeruju da mogu uspostaviti kontakt podjednako lako kao npr. s dušom? Osobno smatram (a dobili smo i neke naznake o tome) da Duh ipak nije tako lako dohvatljiv iz naše (ne)osviještenosti, tj. da je potreban ozbiljan rad kako bi se dogodilo ono što se u nekim učenjima naziva “Silazak Duha Svetoga”.

Što ako je Više Ja zaista “zaštitnik” i “nadglednik”, ali postavljen od naprednije svijesti? Ako je tomu tako, ostaje pitanje je li riječ o nesebičnom pomagaču (iz Svjetla?) ili gazdi koji samo želi “zaštiti svoju investiciju”?

U slučaju da Više Ja nije jedno od naših tijela već vanjski entitet, što ako je njegovo pojavljivanje simbolično te simbolizira neku sveprisutnu silu (ili svjesnost) koja postoji između našeg utjelovljenog dijela na Zemlji i neutjelovljenog dijela u Svjetlu?

Duša/Biće

Nakon meni mističnog Višeg Ja, dolazimo do nečega što mislim da se može smatrati našom utjelovljenom suštinom – do duše ili Bića. Za sada bih se zadržao na takvom opisu duše, odlučno odbacujući korištenje pojma za druge nemanifestirane pojave koje bi mogle biti zaslužene za animiranje živog bića. Također smatram da duša i duh nisu sinonimi, bez obzira što bi mogli biti ili jesu povezani. Radna je pretpostavka da je duša utjelovljeni dio Duha. Ovo zahtijeva još jedno objašnjenje – Biće/duša u ovom Modelu nije energija već svjesnost koja se, prema mojem mišljenju, ne može reducirati na energiju ili jedan od njezinih (epi)fenomena.

Prikaz duše u Modelu nije najsretniji jer se ne vide baš najbolje njezine zrake (emanacije) koje ispunjavaju Astralno tijelo. Prisutnost, odnosno doseg zraka svjetla14 duše uvelike će ovisiti o sveukupnom psihološkom stanju osobe. Za bebu, kojoj još nije formiran Um (vidi 5. poglavlje), mogli bismo s punim pravom reći da svijetli svim svojim Bićem. Ovdje ne govorim o manifestiranom svjetlu, već onom unutarnjem (psihičkom?). O načinu njegovog percipiranja nema smisla govoriti, ali vrijedi osjetiti radost koju pobuđuje. Drugu krajnost predstavlja zarobljeno svjetlo kao u slučaju potpunog posjednuća (vidi 6. poglavlje).

U nastavku slijedi isječak transkripta u kojem smo doznali nešto o “lokaciji” duše:

/2/

Denis

[...] reci mi gdje je i kako si je našla.

Nataša

Ovdje. [pokazuje solarni pleksus]

Denis

Koliko je velika?

Nataša

Ona je... to je centar. Tu je osjetim.

Denis

Što još osjetiš? Kako je još osjećaš ili percipiraš?

Nataša

Da je tiha.

Denis

Kad pričamo o boji?

Nataša

Zlatna.

Denis

Ako pričamo o toplini ili hladnoći?

Nataša

Topla.

Denis

Ako pričamo o mirovanju ili gibanju?

Nataša

Mirna. ... Sav mir potječe iz duše. ... Kad sam u kontaktu s dušom, onda sam mirna.

U svakodnevnom govoru obično naizmjence koristimo izraze duša i duh, često kada treba reći da je nešto duhovno (pretpostavljam jer se lakše izgovara nego duševno).

U ovom Modelu duša predstavlja našu suštinu, naše pravo Jastvo, nešto što je neuništivo, bezvremensko i utjelovljeno (inkarnirano), valjda kako bi iskusila ovaj manifestirani (materijalni) realitet, pa stoga duša posjeduje tijelo/a (ili po Tilleru “vozilo”), a ne obrnuto. Kažem valjda, jer bez obzira na velik broj vjerovanja da su sve duše ovdje došle same (dobrovoljno?) ne bi li iskusile i naučile15 nešto novo, smatram da to ne mora biti jedini slučaj.

Kontemplacija o našem Biću/duši s jedne i Umu s druge strane te njihovom odnosu, ulogama i svojstvima dovela me do određenih uvida o Intelektu, volji/namjeri i osjećajima16 koje smatram osnovnim svojstvima17 ljudskog bića. Na njima možemo zahvaliti upravo duši. No, to nije u skladu s nekim uvriježenim vjerovanjima. Moguće je da su takva vjerovanja u psihologiji, znanosti, ali i općenito u društvu postala prihvaćena upravo zbog ignoriranja duše u istraživanjima i razmišljanjima. Uvažavanje tih Svojstava čovjeka čini čovjekom, a njihovim ignoriranjem i negiranjem, često kroz prizmu darvinističke dogme, čovjeka bi se trebalo prikazati kao životinju, doduše naprednu, ali i dalje samo životinju. Stvarna, suštinska razlika među ljudima proizlazi iz tih Svojstava (ona su kod svakoga prisutna u različitoj mjeri), a ne iz usporedbi zasnovanih na fizičkim obilježjima (spol, rasa, stas itd.), što je upravo smiješno, a ponekad i tragikomično.

14 ^Smatram da je iznošenje argumenta da je duša svjetlo, pa samim time energija jer je svjetlo energija (elektromagnetski val u klasičnoj ili elektromagnetski kvant ili foton u kvantnoj mehanici), promašen zato što odražava prevladavajuće vjerovanje vladajuće znanosti i onoga što je dosada svojom metodologijom uspjela izmjeriti.
15 ^Sveprisutan motiv u New Age učenjima jest da su “sve to lekcije” i da je Zemlja jedna velika škola/učionica. Nema razloga da je riječ o neistini, ali ostaje pitanje je li obrazovni sustav nalik onom obzirne i susretljive škole ili je pak nalik onome zatvorskom? Iako bismo u oba slučaja mogli nešto naučiti, metodologije se znatno razlikuju i od učenika zahtijevaju bitno drugačije ponašanje. Npr. učenici nesvjesni svoje pozicije, koji bi se u zatvorskom sustavu ponašali kao da su u elitnoj školi, mogli bi se suočiti s čitavim nizom problema i razočaranja, te se osjećati “neshvaćenima” ili “otuđenima”. Svjesni toga da su u zatvoru, vjerujem da bi dobro pazili na ponašanje i proučavali na koje bi sve načine mogli što prije napustiti takvu “obrazovnu” instituciju. Postavlja se pitanje je li riječ o odgoju ili preodgoju ili barem pokušajima jednog i drugog? Kad je riječ o zatvorskom sustavu, želio bih podsjetiti da se oni ne organiziraju samo za potrebe nadziranja i lišavanja slobode onih koji su se ogriješili o zakon. Zatvorski se sustavi organiziraju i za potrebe prehranjivanja pa su tako goveda, perad itd. zatvorena na farmama, ne zbog svog “bezakonja”, već zato što su naša hrana.
16 ^Želim istaknuti da osjećaji nisu emocije ni emocionalna stanja (engl. moods), te da ih iz neznanja i nepažnje olako poistovjećujemo, bez obzira što se manifestiraju na različit način (o tome više u 9. poglavlju). Posebno značajan, ili možda čak temeljan, osjećaj jest osjećaj empatije/suosjećanja na kojem se zasniva pravi altruizam (isto vidi 9. poglavlje).
17 ^Puno prikladnija riječ bila bi ona koja ukazuje da je riječ i o svojstvu i sposobnosti. Svojstvo kao nešto što je duši karakteristično, ali postoji samo kao potencijal, tj. sposobnost koja se može u manjoj ili većoj mjeri realizirati.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .