Home U potrazi za dušom 4. Model ljudskog bića – prva radna verzija
Model ljudskog bića – prva radna verzija
Autor: Denis
Četvrtak, 20.06.2013. 12:00
Ažurirano: Četvrtak, 22.01.2015. 10:06

Evo nekoliko stvari koje bi mogle ići tome u prilog:

  • Um, koji pri rođenju, čini se, ne postoji postupno se stvara u prostoru Astralnog tijela o čemu će biti riječi u sljedećem poglavlju.
  • “Disociranje” (razdvajanje) svjesnosti što dovodi do stvaranja mnoštva manjih svjesnosti različitog stupnja autonomnosti (6. poglavlje) koje utječu ili u ekstremnom slučaju preuzimaju vođenje osobe ovisno o procjeni situacije u kojoj se osoba našla.
  • Um se sažima i sakuplja, bez da dolazi do promjene u broju segmenata (npr. Pločice se vide u dimenzijama 1 x 1 m bez obzira je li Um od fizičkog tijela udaljen sedam metara ili jedan metar) i do njihovog deformiranja i preklapanja.
  • Nemogućnost određivanja duljine niti kojom smo povezani sa Svjetlom – nije jasno nalazi li se to Svjetlo desetak centimetara, metara, kilometara ili svjetlosnih godina od osobe kad se promatra striktno unutar ograničenja trodimenzionalne prostornosti.
  • Hipersfera (ili 4D sfera) se gledajući je iz 3D perspektive širi četvrtom dimenzijom u beskonačnost bez obzira na mjeru njenog polumjera što onemogućuje 3D promatraču da joj odredi točne dimenzije. Ako je naš Um u stanju percipirati samo tri prostorne dimenzije, onda bi se ova opaska mogla primijeniti i na naše Astralno tijelo koje bi, bez obzira na to što u 3D-u izgleda kao kugla promjera desetak metara, moglo imati sasvim konačan promjer i u četvrtoj dimenziji. To svojim 3D Umom ne možemo vidjeti jer bi završavalo u beskonačnosti.
  • Pojavljivanje vizije da individualna svijest (duša) “deformira” okolno polje svjesnosti na način da ulazi “sama u sebe” u formi stošca odnosno hiperstošca (ili 4D stošca), a jedna od njezinih mogućih 3D projekcija izgledala bi kao na slici 13. (Macphee, 1999.).Macphee, K. (1999.), The art of numbers, 30.04.1999., http://plus.maths.org/content/art-numbers, viđeno: 27.02.2013.
hypercone.png

Slika 13: 3D projekcija hiperstošca (objavljeno s dopuštenjem Simona Thomasa)

  • Rekao bih da je svaka sličnost s Taijitu simbolom28 sve samo ne slučajna.

Što ako se misticima tisućljećima pojavljivao Taijitu simbol npr. kao svojevrsni putokaz ili poveznica sa sljedećim realitetom ili s realitetom iz kojeg možda svaki put “iskačemo” pri rođenju i “uskačemo” nakon fizičke smrti?

 

 

 

28 ^Taijitu sa svojim yin i yang dijelovima široko je eksploatiran simbol, za koji bih mogao reći da je izgubio svoj simbolični karakter (mističnost) i postao znak za obilježavanje različitih dihotomija. Uznemirujuća je ona da “kao što svjetlo ne može postojati bez tame, tako ni tama ne može postojati bez svjetla”. Smatram da je tek drugi dio tvrdnje istinit jer se samo “zarobljavanjem” i “zaklanjanjem” Svjetla (znanja) stvara svijet sjene/tame (ignorancije iz koje proistječe i arogantnost). Sasvim je druga stvar reći da se nalazimo u realitetu u kojem su prisutna oba utjecaja jer je netko zasjenio dio u kojem Svjetlo više nije prisutno. To još uvijek nije osnova da se ustvrdi kako ne postoji realitet u kojem nema zasjenjenja. Isto tako ignoriranje i negiranje prisutnosti tame u ovom realitetu – motiv koji se provlači kroz većinu newagerskih učenja – može biti poguban, iako zavodljiv.


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.