To bi Svjetlo moglo predstavljati željenu destinaciju koja je, čini se, prisutna u gotovo svim svjetskim religijama. Na osnovi dosad prikupljenih informacija u radu s različitim osobama, neovisno o stupnju njihove religioznosti, konfesionalnoj pripadnosti ili ateizma, ali i onoga što su napisali brojni istraživači21, mogao bih reći da odlazak naše suštine, tj. Bića/duše nakon fizičke smrti prema toj destinaciji nisu upitni. Ovo bi moglo zvučati gotovo zastrašujuće fundamentalistima koji troše toliko energije u konfrontacijama s krivovjercima i nevjernicima, uvjereni kako samo njihova konfesija nudi ispravni put. Ono što je manje poznato i teže dohvatljivo ili prepoznatljivo jest to da spomenuto Svjetlo ipak nije finalna destinacija, jer to nije ono što je npr. u kršćanstvu propovijedano kao Kraljevstvo nebesko. U međuvremenu nas čeka zasigurno još određeni broj dolazaka prije nego što spoznamo tko smo i prije nego što počnemo činiti određene stvari kako bismo li se eventualno izvukli iz “začaranog” kruga22, što je zasebna tema koja izlazi iz okvira ovog teksta.

Dio puta prema Svjetlu može se pronaći i u iskazima osoba koje su doživjele ono što se naziva ‘iskustvo tik do smrti’ (engl. Near Death Experience ili NDE). Pretpostavljam da neću jako pogriješiti ako ovu sferu nazovem raj (engl. paradise). U slučaju da se želi koristi izraz “nebesa” (engl. heaven), za pretpostaviti je da je riječ o sedmom nebu odakle možda i izraz “osjećam se kao da sam u sedmom nebu”. Gnostički gledajući, ovo nisu ujedno posljednja nebesa, u koptskim tekstovima spominju se osma nebesa (Ogdoad)23, ali i deveta i deseta (Meyer, 2007., 319).Meyer, M. (ur.) (2007.), The Nag Hammadi Scriptures – The revised and Updated Translation of Sacred Gnostic Texts, The International Edition, New York, HarperOne Ovo Svjetlo ne bi trebalo poistovjećivati ni s onime što se zove Duh Sveti.

Slika 12. prikazuje upravo patetičan pokušaj prikaza naše povezanosti sa spomenutim Svjetlom. Njega bi valjalo shvaćati krajnje figurativno (u prikazu kompleksa tijela korištene su različite veličine prvenstveno zbog perspektive). Ovakav je model model manjkav zato što “visi u zraku.” Naime, nedostaje mu širi manifestirani kontekst – za početak Zemlja po kojoj hodamo. Uključivanje takvih informacija u ovome trenutku zahtjevalo bi dodatna objašnjenja koja bi prelazila okvire ovog teksta. Ovakav prikaz dovodi u iskušenje da ga se pokuša tumačiti unutar 3D okvira, pa da npr. ono što se u prikazu nalazi iznad shvatimo kao da se nalazi “gore” ili ono što je ispod da shvatimo kao da je “dolje”, da mislimo kako prikazane niti imaju 10 metara ili 1000 kilometara itd.

Slika 12: Prošireni Model ljudskog bića, 1. radna verzija, (cc) D. Kotlar (slika je dostupna u boji na internetu)

Vjerujem da nam ovdje treba najmanje 4D prostor. Iako bi se to trebalo podrazumijevati, ipak ću na to podsjetiti – četvrta dimenzija takvog prostora nije odvojena od ostalih, tj. nije jedna u nizu dimenzija. Ona ne može egzistirati, a da istovremeno ne postoje tri dimenzije ispod (baš kao što recimo ormar ne može imati dubinu, a da istovremeno nema širinu i visinu).