/26/

Denis

[...] Imamo taj dio individualnog Astrala koji je iznad Uma. On isto ima neke sadržaje ili nema? Ili je to prostor koji se tek treba puniti nečime iz neke druge svijesti? Je li on tu samo potencijal ili ima sasvim konkretan sadržaj?

Nataša

On ima sadržaje.

Denis

Kakva vrsta sadržaja bi trebala biti gore, odnosno jesu li oni individualni ili su... neki drugi?

Nataša

To su sadržaji koji su došli s nama iz Svjetla. Bili su nam dostupni do trenutka dok Um nije postao takav kakav je i takav se formirao. ... Ti sadržaji mogu biti dostupni potpuno osviještenom biću. S te strane oni predstavljaju potencijal nečega do čega možemo doći, naši su, nisu vanjski i već su tu.

Denis

Jel’ nam se dogodi kao nepotpuno osviještenim bićima da s vremena na vrijeme nešto ugrabimo iz tog dijela Astrala?

Nataša

Dogodi se, ali ako mi nismo spremni prepoznati što je to onda se lako mogu izgubiti u šumi nekih sadržaja koji dolaze izvana. ... Ovakvi sadržaji dostupni su ne samo potpuno osviještenom biću, nego imam osjećaj da su mi zapravo i sada na neki način dok ovo radimo, zapravo cijelo vrijeme nekako dostupni.

Denis

Jesu ti sadržaji možda povezani s onim što se zove intuicija?

Nataša

Da, na neki način, ali... mi zapravo teško možemo opisati što je intuicija jer to bi bilo kao da imamo nekakvu naznaku nečega, a... ne možemo doći do kompletnog sadržaja, ali možemo samo do spoznaje da nešto takvo postoji. To je teško objasniti. Kao kad ... Naime, što bi u tom slučaju bila intuicija? Intuicija je kao da iz hrpe nekih informacija koje su u potpunosti smislene i borave u tom prostoru i nekih znanja samo jedna od njih dođe na neku od Pločica, postane dostupna i onda zajedno sa sadržajima iz Uma stvori misao. Znači, neće nam doći kompletna informacija, nego će nam doći nekakav poticaj koji će biti minimalan kako bi se možda stvorila cijela misao i mi u biti ne možemo znati da je to bila intuicija sve do trenutka u kojem je možemo usporediti s nečim što se stvarno dogodilo i onda kažemo da je to bila intuicija. Ako dobijemo takav sadržaj i stvori se misao, a mi je ni sa čime ne možemo usporediti jer nam se ništa takvo nije dogodilo, mi taj sadržaj nećemo “uloviti”. Zato je bitno da je osoba osviještena da se s drugačije pozicije dolazi do tih sadržaja. Ovakva misao koja kasnije nema sljedeću misao [na koju se može nadovezati] i nema nešto što je čini temom koja je na bilo koji način uprizorena u životu ili nešto što smo kasnije pročitali ili nešto tome slično, mi je nećemo ... Doživjeti ćemo je samo kao jednu [nepovezanu] misao, ništa više. Sjećanje na nju će ostati da bi se u nekom trenutku moglo reći: “Aha! Intuitivno sam već znala da je to tako”, ali ako se nema s čime [usporediti, ili na nešto nadovezati] onda ti to može izgledati samo kao misao. Ne znam koliko je ovo jasno.

Denis

Znači imamo dvije mogućnosti, ako dobro razumijem, koje mogu pomoći: ako imamo dovoljno iskustava koja će iskreirati različite Pločice to znači da ćemo moći lakše uloviti, tj. pretvoriti u misao to što nam dođe iz Astrala, a druga je stvar da ako dođemo, ako spojimo ovo sve dolje [ispod Uma], ako se skroz osvijestimo onda će to opet na neki način...

Nataša

Da, jer onda je Um, u našem svjesnom je i kompletno ovaj dio dolje [Podsvjesno] počišćen i to je “pozicija” s koje krećemo prema tome, kada se otvaramo prema ovom [Nadsvjesnom] Astralu, gdje onda...

Denis

Onda tu svašta možemo uloviti, a da ne...

Nataša

Taj dio je izuzetno dragocjen, taj dio se kod ljudi, kod kreativnih ljudi kojima kad se misao javi, oni je smatraju dovoljno dragocjenom da krenu tim putem bez obzira što je nemaju s čime usporediti... i krenu dalje to raditi i onda na koncu zaista mogu reći da su intuitivno došli do toga. ... Jer razvijati Um nije loše nego je bitno da on nije glavni, ništa drugo, a što više on služi Biću to je [bolje] ... kao da kažeš: “Neću ovu ruku koristiti jer ona u stvari ne zna pisati pa što će mi” ili: “Ova ruka može ubiti nekoga pa zato je neću koristiti.”... Tako i Um može biti štetan po mene, a ako ga naučim koristiti da nije štetan, onda nije štetan. ... To s Umom i s tim kakav on može biti ... ljudi su se počeli ponašati prema njemu da ga okarakteriziraju na jedan ili drugi način isto kao što će okarakterizirati novac da je dobar ili loš, a ne kao sredstvo plaćanja ili razmjene. Tako i ovdje. Što Um ima biti dobar ili loš? Onaj tko ga koristi je taj koji će ga iskoristiti na jedan ili drugi način [...]

Tko je “onaj” tko koristi Um? Kada s vremenom shvatimo da kroz život idemo kao da smo na “autopilotu”, znači li to da uglavnom koristimo stečene Umne obrasce ili programe koji su, iako ponekad vrlo sofisticirani, još uvijek samo programi, tj. sljedovi predvidivih reakcija?

Više Ja

Sada dolazimo do dijela koji mi je, bez obzira na opetovana traženja dodatnih informacija, još uvijek mističan i jednostavno ne znam kako bih ga protumačio (ako uopće pripada kategoriji fenomena koji se mogu tumačiti).

Prema slici 5. Assagiolijevog ovalnog dijagrama Više Ja odgovaralo bi Jastvu ili Biću/duši što bi donekle odgovaralo arhetipskom Jastvu u Jungovom modelu (slika 4.). Bilo da je stvarno riječ o Jastvu ili ne, s obzirom na to da je riječ o Radnom modelu, odlučio sam da ću ga u nastavku ipak predstaviti kao zasebnu pojavu. Helen H. Watkins (Watkins i Watkins, 1997., 203)Watkins, J. B. i Watkins, H. H. (1997.), Ego states: theory and therapy, New York, W. W. Norton and Co. Više Ja smatra još samo jednim tzv. ego-stanjem (engl. ego state), što je jedan od naziva za podidentitete koji će biti predstavljeni u 6. poglavlju.

Naziv Više Ja (engl. Higher self) nosi breme različitih tumačenja i vrlo je prisutan u newagerskim učenjima. Ono bi trebalo ukazivati da je riječ o nekom naprednijem Jastvu (ako pod tim pojmom podrazumijevamo našu suštinu, dušu, Biće) koje ima, kako ćemo u nastavku vidjeti, zaštitničku ulogu našeg cjelokupnog bića. Ipak, najveći problem mi i dalje predstavlja određeni osjećaj da to nije nužno dio mene, bez obzira na njegovu zaštitničku funkciju (možda bismo ga mogli smatrati astralnom “kožom” ili “odijelom”). Smatra se da se u komunikaciju s onime što zovemo Više Ja može stupiti preko tzv. ideomotornog efekta13, neki ga smatraju “Anđelom čuvarom” što na neki način ukazuje da bi se moglo raditi o zasebnoj svijesti.

13 ^Ovo može biti npr. korištenje različitih prstiju jedne ruke u promijenjenom stanju svijesti čije će pomicanje predstavljati odgovore na postavljeno pitanje (npr. ‘Da’, ‘Ne’ ili ‘Ne želim odgovoriti’). Vjerovanje da se na taj način komunicira s “nesvjesnim”, što npr. u psihoanalitičkom smislu predstavlja iracionalno, odbacuje Ernest Hilgard pripisujući to komunikaciji sa “skrivenim promatračem” (engl. hidden observer) za kojeg smatra da je po svemu nalik normalnom promatraču (egu?) kojeg imamo u uobičajenoj svijesti (Hilgard, 1977., 233).Hilgard, E. R. (1977.), Divided Consciousness – Multiple Controls in Human Thought and Action, John Wiley & Sons, Inc.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .