Svaka relativna situacija u materijalnom svijetu dobija božanski smisao ako se promatra u odnosu s Apsolutom. Taj odnos uvijek postoji, jer je relativno uvijek povezano s apsolutnim. Može se čak poći i dalje, i reći: tek u odnosu s apsolutnim relativno pronalazi svoj pravi smisao.
Vječni odnos relativnog i apsolutnog sanskrt opisuje poznatom riječju yoga. Yoga doslovno znači "veza", osobito veza između individue i Boga. Na latinskom postoji isto tako poznata riječ, s istim značenjem: religio, od religare, "povezati se (s Bogom)". Religija i yoga imaju isto prvobitno značenje!
Veza s Bogom nije nešto kruto i dogmatično, već vrlo individualno, jer svaki individuum ima jedinstvenu, osobnu vezu s Bogom. Budući da ljudi svoju duhovnost izražavaju na različite načine, religio i yoga postoje u raznim oblicima, a svaki od njih ima svoju opravdanost i vrijednost. Nevolja nastaje kad netko oblik koji on zastupa želi uspostaviti kao jedinu istinu.
Zloporaba religije dovela je do toga da se mnogi ljudi odvrate od Boga (tj. postanu ateistični), ili ga prisvajaju za svoje apsolutističke ciljeve (postanu fanatični). Tako je znanje o pravoj naravi Boga uništeno zemaljskim i vanzemaljskim interesima, a ljudi gube svijest o svom duhovnom identitetu.
Karakteristično obilježje Kali yuga-religija je prikrivanje prave naravi Boga (koji je apsolutan) apsolutističkim shvaćanjima. Međutim, Bog u sebi objedinjuje sve relativno, ne vezujući se. Tako glasi "samopredstavljanje" Boga:
"Nema ništa iznad mene; ja sam sveobuhvatan [apsolutan]. Cijeli Univerzum [sve relativno] u meni je, nošeno kao biserna ogrlica."
(Bhagavad-gita 7, 7)
"Ja sam izvor svega što jest. Sve proizlazi iz mene. Mudri koji su ovo spoznali, služe mi čistom predanošću."
(Bhagavad-gita 10, 8)
Teistička definicija maye (iluzije)
Ateističke ideologije opisane u 1. dijelu knjige pokazuju kobno nerazumijevanje pojmova dualnost, karma i maya. Ključem "individualnosti" ti se koncepti mogu rasvijetliti obuhvatno i diferencirano.
Ateistički monizam kazuje da su svi oblici dualnosti iluzija (maya). Ali, takvo je shvaćanje maye pogrešno i vodi u prazno. Što zaista znači maya?
Maya je aspekt materijalnog svijeta i postoji samo u relativnome. Sa stanovišta apsolutnog, materijalna energija je isto toliko stvaralačka koliko i duhovna. One su paralelne stvarnosti koje su s jedne strane odvojene, no s druge strane nisu – jer se paralele sijeku u beskraju! Budući da je beskraj – Apsolutno, Bog – sveprisutan, "paralele" se posvuda dodiruju, što znači da je duhovno uvijek prisutno u materiji. U svoj materiji postoji život!
Materijalno i duhovno su preko medija beskraja (sanskrt: paramātmā) posvuda i istovremeno povezani i odvojeni, odnosno i jedno i različito. Materijalno i duhovno su dio iste apsolutne, vječne stvarnosti. I materija je vječna, jer je njen izvor vječan. Ne samo duhovna energija nego je i materija vječna božanska stvarnost.
Materija je vječna – nama koji živimo u svijetu u kojem je sve prolazno to može zvučati iznenađujuće. Ipak, ako pobliže promotrimo to će postati jednako očito kao i spoznaja da svjetlost ne stvara sjenu.
Materijalna i duhovna energija su vječne, ali imaju različite funkcije. Materijalna energija ima zadatak donošenja vječno prolaznih stvaranja. Premda su pojedina materijalna stvaranja i oblici prolazni, lanac nastajanja i nestajanja je vječan – što, međutim, ne znači da mi moramo vječno ostati u tom krugu.
Materijalna energija, koja je u svom prvobitnom obliku također individualnost (na sanskrtu nazvana Shakti) stvara polarni svijet beskrajne prošlosti i beskrajne budućnosti, dok je duhovna energija svijet vječne sadašnjosti. Mi, kao vječne duše, također smo duhovni i u nutrini čeznemo za tom vječnom sadašnjošću, premda "vječna sadašnjost" (dinamika bez linearnog protoka vremena) za nas nije zamisliva na razini razumijevanja uma.
