U svom životnom vijeku Zemlja prolazi kroz različite vrijemeprostorne okolnosti (yuge), jer se "tijekom vremena" ne mijenja samo "vrijeme", već i "prostor". To se u prošlosti već više puta dogodilo i opet će se dogoditi, i to u ne tako dalekoj budućnosti, kako nam otkrivaju najrazličitiji izvori.
U sadašnje vrijeme mnogi međusobno isprepleteni vremenski ciklusi ulaze u rijetku zajedničku završnu točku. Različiti ciklusi Zemlje, kao i lunarni, solarni i galaktički ciklusi, teku uglavnom u međusobno neujednačenom ritmu. Tek nakon mnogo individualnih protoka – i nakon vrlo dugog vremenskog perioda – ovi ciklusi se susreću u vremenskoj točki koja za sve istovremeno znači i završetak i novi početak: zajednička sinkronizacija. Kad dođe do takve "nulte točke", potencijalno se može ponoviti trenutak prapočetka! Jer, u tom trenutku su svi "satovi" počeli teći istovremeno, svaki s drugačijom jedinicom vremena i, u skladu s tadašnjim relacijama, drugačijom brzinom.
Dakle, ono što predstoji je vrijemeprostorna točka kozmičko-zemaljske sinkronizacije koja je jedinstvena u ljudskom pamćenju. Moderna astronomija ne prepoznaje realitet te sferne i cikličke harmonije. Ono što nas o tome informira jest glas jedne stare visokorazvijene kulture, poruka naroda koji je sebe nazivao "čuvari vremena": Maje.
I zaista, istraživanja su pokazala da su Maje posjedovale zapanjujuće astronomsko znanje. Tako su npr. vrijeme potrebno da se Zemlja okrene oko Sunca mogli izračunati s preciznošću od četiri decimale, i to u doba kad se u Europi još vjerovalo da je Zemlja ravna ploča. Također, mogli su izračunati Sunčeve pomrčine stoljećima unaprijed. Poznavali su različite jedinice vremena i imali kalendar u kojem su mogli sinkronizirati sve ove cikluse: prirodni ciklus od 260 (13 x 20) dana; Zemlja-Sunce ciklus od 365,2421 dan; 13 Mjesečevih ciklusa zemaljske godine; 52-godišnji ciklus (52 g. potrebne su da se 260- i 365-dnevni ciklusi nađu u zajedničkoj početnoj konstelaciji), itd.
Pored ovih ciklusa, utvrđenima visokim astronomskim spoznajama, Maje su opisale i cikluse koji nemaju očitih astronomskih značajki. Nova ispitivanja pokazala su da Maje nisu brojile samo astronomske faktore, nego i energetske cikluse našeg Sunčevog sustava, osobito Sunčeve promjene magnetskog polja! Jer ove su promjene ciklične i imaju neposredan utjecaj na Zemlju. One određuju tijek određenih zemaljskih ciklusa i u velikim, ali izračunljivim razmacima uzrokuju katastrofe, transformacije i obrtanje zemaljskih magnetnih polja.
Primjeri za takve energetsko-astronomske izračune su Baktun-ciklus od 144 000 dana (394,52 g.) i Dugo brojanje od 13 baktuna (oko 5125 g.). Ono što zapanjuje jest to što se kraj sadašnjeg Dugog brojanja točno poklapa s navedenom kozmičko-zemaljskom točkom sinkronizacije! Ona je opet definirana i astronomskim konstelacijama, između ostalog podudaranjem zalaska Sunca s izlaskom Oriona, kombiniranim sa sinkronizacijom Venere i Plejada. Ta konstelacija javlja se tek svakog 13-og baktun ciklusa – sljedeći put pri zimskom solsticiju 2012. godine.
To je značajna vremenska točka u kojoj se ujedinjuju najrazličitiji kozmičko-zemaljski ciklusi, "vjenčanje" Neba i Zemlje. Maje kažu da će njihov kalendar završiti kad dođe kraj vremenu kakvog poznajemo. Dakle, danas se nalazimo u "finišu" različitih vremenskih ciklusa. Mi smo u posljednjim godinama 13-og baktuna, a također i u posljednjim godinama astronomskog precesijskog kruga, "sideričke godine" od 26 000 zemaljskih godina.
Međutim, ključni datum 21.12.2012. ne kaže da će se dogoditi nekakvo čudo ili katastrofa, upravo kao što početak proljeća (21. ožujka) ne znači da će se taj dan odjednom rastopiti sav snijeg i preko noći izrasti cvijeće na livadi. Ipak, taj datum obilježava važnu zemaljsku konstantu, naime izjednačavanje dana i noći (samo na taj datum dan i noć traju jednako dugo na cijeloj Zemlji). Datum 2012/2013 signalizira nam da živimo u odlučujućoj fazi koja će završiti u točki preokreta globalne povijesti. "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina čovječjega." (Mt 24, 36-37).
Nadolazećom sinkronizacijom otvorit će se multidimenzionalni vremenski prozor, a čovječanstvo će se ponovo suočiti sa svojom mitološkom prošlošću. Ono što se danas događa na Zemlji ima dugu pretpovijest, kako individualnu tako i kolektivnu, koja seže unazad sve do događaja koji su u povijesti Zemlje i čovječanstva označili posljednju točku preokreta. Ti događaji ostavili su otiske u podsvijesti mnogih ljudi, a sada ponovo izlaze na površinu kako bi se neutralizirali i razriješili. Sve rane moraju se zacijeliti – i sva nedjela oprostiti. Kad ljudi mogu oprostiti jedni drugima i sami sebi, time pripremaju teren za prijelaz u sljedeći veliki odsjek vremena, za vrijeme "novog neba" i "nove Zemlje". Sve razumjeti znači sve oprostiti.
