Tragovi u sumerskim mitovima

Velika katastrofa, Potop, bio je događaj koji su propagandistički izopačili svećenici koji su služili kao agenti bogova. I sami "bogovi" morali su bježeći napustiti Zemlju, ali su poslije taj događaj prikazali kao demonstraciju moći u kažnjavanju čovječanstva. Pošto je Potop bio, i još jest, jedna od ključnih točki u "religioznoj" propagandi straha, poneki kritičari čak smatraju da je cijela priča o potopu izmišljena – iako nemaju uvjerljiv argument. Međutim, kreacionističko istraživanje na području geologije i paleontologije može jasno pokazati da je Zemlja puna tragova jedne takve katastrofe. Ti tragovi upadaju u oči čim se skinu naočale darvinističko-aktualističke interpretacije geologije. K tome, praktički sve stare tradicije poznaju izvještaj o Potopu. Ovdje u 11. poglavlju, za našu analizu relevantne su paralele između biblijskog i sumerskog prikaza.

Nema sumnje da su opisi Potopa iz tekstova pisanih klinastim pismom, osobito Ep o Gilgamešu, stariji od biblijskog Izvještaja. Kao u poglavljima Postanka (od 6. do 9.) i u tekstovima pisanima klinastim pismom opisuje se pretpovijest Potopa, sam Potop i njegov završetak; u oba slučaja preživjela je samo jedna obitelj, zahvaljujući prethodnom božanskom upozorenju.

Prema sumerskim tekstovima, Potop se odigrao u okviru jednog arhaičnog konflikta između Enlila i Enkija, a oba su bila vođe vanzemaljskih Anunakija.5 Kako bi stupili na Zemlju, ti Anunakiji upotrijebili su dimenzionalna vrata na Bliskom Istoku. Zašto su došli na Zemlju?

Sumerski tekstovi jasno kažu: da bi stvorili robove-radnike. (Budući da su tekstovi pisani klinastim pismom propagandistički, prijašnje, tj. izvorno stanovništvo Zemlje opisali su primitivnima "kao životinje" i time sugerirali da su ti životinjski ljudi mogli postati inteligentni, produktivni i civilizirani samo zahvaljujući intervenciji Anunakija.)

Glavna uporišna točka ovih kolonizatora nalazila se u geografskom području koji će se kasnije zvati Sumer i Babilon (najvećim dijelom u današnjem Iraku). Ali njihovo polje djelovanja pružalo se čitavim Bliskim Istokom sve do Libanona, gdje se još i danas nalaze neki od malobrojnih sačuvanih ostataka njihove pretpotopne namjenske gradnje: u današnjem području Baalbek sagradili su veliku terasastu ravan u čije su potporne zidove ugradili ogromne kamene blokove; izdvajaju se tri savršeno klesana ogromna kvadra od kojih je svaki 20m dug, 4m širok i 3,6m visok; procijenjena težina: oko 800 tona!

Tekstovi pisani klinastim pismom izvještavaju da su Anunaki u trenutku Potopa još bili prisutni na Zemlji i da su odlučili pustiti da globalna katastrofa uništi sve ljude. Međutim, Enki je upozorio jednog čovjeka koji mu je bio omiljen i dao mu uputstvo kako sagraditi brod siguran od potopa. Drugi su bogovi pobjesnili shvativši da je mali dio čovječanstva preživio, ali ih je Enki umirio govoreći da su preživjeli opet spremni da im prinesu žrtve. U Devetoj ploči Epa o Gilgamešu preživjeli se zove Utnapištim, a u starim sumerskim tekstovima Ziusudra. Drugo ime za boga Enkija jest Ea.

U svojoj knjizi Middle Eastern Mythology, standardnom djelu na tu temu, prof. Samuel Henry Hooke piše:

"Centralni motiv mita (o Potopu) jest da su bogovi odlučili uništiti čovječanstvo [...]. Već odavno je poznato da se biblijska priča o potopu odnosi na babilonski mit [...]. Međutim, tek 1914. g., kad je američki učenjak Arno Poebel objavio fragmente sumerskih tekstova pisanih klinastim pismom, saznalo se da je babilonski prikaz mita temeljen na ranijoj, sumerskoj verziji koja jasno odgovara mitu o Potopu. [...] U osnovi, sumerska verzija priče o Potopu kaže sljedeće: na mjestu gdje fragment počinje pojavljuje se bog koji obznanjuje namjeru da spasi čovječanstvo od uništenja, premda su bogovi odlučili prepustiti ljude tom uništenju. Razlog takvoj odluci nije poznat. Enki je bog koji je poduzeo korake za spas čovječanstva. Poučio je Ziusudru, skromnog kralja Sippara, što mu je činiti kako bi preživio Potop.

U staroj sumerskoj verziji kraj potopa opisan je kako slijedi (iz knjige prof. Hookea):

"Ziusudra otvori vrata velikog broda.

Junak Utu (Sunce, koje je pobijedilo potopske oblake)

unio je svoje zrake u divovski brod.