Za usporedbu pročitajmo verziju iz Knjige Postanka:

"... sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. [...] I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. [...] I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: 'Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka ...'." (Post 8,4-7; 18-21)

Zašto je "Jahve" bio tako bijesan da je čovječanstvo bez upozorenja htio pustiti da strada u Potopu? Biblija navodi zapanjujući razlog:

"Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče: 'Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina'. U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji." (Post 6,1-6)

Razotkrivajuće mjesto u Starom zavjetu je zagonetno i već se interpretiralo na raznorazne načine. Tko su "sinovi Božji"? Tko je "Jahve"? Tko su "Nefili"?7

Izdanje Tore Etz Hayim smjestilo je ovaj pasaž pod naslov "Celestial-terrestrial intermarriage"! Tamo se nalazi sljedeći ko­men­tar:

"Legende o vezama između bogova i zemaljskih žena ili između božica i muškaraca, koje su vodile začeću "polubogova", vrlo su raširene u nevjerničkoj mitologiji i predstavljaju čestu temu. Verzija koju nalazimo ovdje bila je vrlo komprimirana forma onog što je jednom bila vrlo poznata i opširnija priča. Ovdje sadržana verzija komentira stare mitove s izraelitskim shvaćanjem da potomstvo iz takvih neprirodnih veza može imati herojski format, ali da im nedostaju božanske osobine."

Za razliku od bibliokršćana koji tvrde da je Stari zavjet homogeni diktat neposredne Božje riječi, ovdje židovski komentatori neuvijeno priznaju da ovo mjesto (i još neka druga) u Bibliji, odnosno Tori potječe iz ranije, "nevjerničke" mitologije. Oni ovo mjesto ni ne pokušavaju prodiskutirati. Očito je: ovdje se radi o "intermarriage", spolnom povezivanju između zemaljskih i nezemaljskih bića u dalekoj, pretpotopskoj prošlosti (odnosno u drugoj yugi).

Daljnji element iz "nevjerničke mitologije" jest jedan koji važi za tako tipično biblijski da se još jedva raspoznaje kao "nevjernički", naime priča o Adamu i Evi. Prikaz Boga koji je ljude načinio od gline tipično je egipatski. Bog Hnum modelirao je fizička i eterična tijela ljudi, a božica Heket učinila je zemaljska tijela sposobnima za život dodijelivši im Ankh, znak života.

Iza tog naizgled primitivnog prikaza krije se visoko mistično znanje: zajedničkim djelovanjem dualnih svjetlosnih bića ljudsko tijelo je, po uzoru na njihovo, zgusnuto iz trodimenzionalne materije, kao što lončar koncentriranim djelovanjem zemlju uobličuje u posudu. Ovo prvobitno shvaćanje može se naći i u biblijskoj verziji, a Etz Hayim-komentar ne skriva da imamo pred sobom stari, vanbiblijski element: "Ovo je odraz starih bliskoistočnih poetskih tradicija u kojima se na ovaj način opisuje božanski čin stvaranja čovječanstva."

Ali, biblijska verzija sadrži i elemente koji se ne uklapaju u izvorno značenje. Uočljiva je formulacija u Post 2, 21: "Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom." Pojam koji se ovdje prevodi kao "rebro" na hebrejskom glasi ZL, a izgovara se zela. Dakle, ovdje je Adamu uzeta zela, i to nakon što je stavljen u "tvrd san". Ovdje korištena hebrejska riječ tardemah pojavljuje se u Starom zavjetu samo šest puta, i to uvijek onda kad se radi o od Elohima ili Jahve umjetno izazvanom snu. Etz Hayim-komentar daje zapanjujuću primjedbu: "Hebrejska riječ tardemah primjenjuje se za od Boga izazvani san. Ovdje taj san ima funkciju da čovjeka učini neosjetljivim na bol od kirurškog zahvata i nesvjesnim da je Bog na djelu. (Here it has the function of rendering the man insensible to the pain of surgical procedure and oblivious to God at work.)"

7 ^Hebrejski naziv za "sinove Božje" glasi b'nei elohim, doslovno: ""sinovi Elohima". Harper Collins Study Bible objašnjava ovo mjesto: "Sinovi Božji – koji su u kasnijim epohama viđeni kao anđeli-otpadnici – nalikuju mnogim figurama stare mitologije, koji nisu raspoznavali granicu između Neba i Zemlje. [...] Nephilim je riječ koja vjerojatno dolazi od hebrejskog korijena riječi koja znači 'pali"'.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .