Kako to uplitanje možemo izbjeći, odnosno od njega se osloboditi, tema je ovog 2. dijela knjige. Zašto uopće živimo u svijetu karme i dualnosti i kakve nam se šanse nude u ovoj ekstremnoj situaciji bit će tema 3. dijela.

Postoje li nevine žrtve?

U ezoterijskim krugovima i u višim stupnjevima Loža često se zastupa mišljenje kako je sve što se događa prouzročeno karmom. Što god nekoga zadesi, to je on sam sebi prouzročio. Oštrije formulirano – svatko je sam sebi kriv. Ratne žrtve u Iraku, Vijetnamu i u oba svjetska rata, Židovi u konc-logorima porobljeni afrikanci, poubijani indijanski narodi – svi su samo požnjeli reakcije koje su sami izazvali.

Je li to točno? Jesu li ljudi koji su umrli u konc-logorima u nekom prijašnjem životu isto tako mučili ljude i ubijali ih plinom? Jesu li poubijani narodi i sami izvršili slična ubojstva? Jesu li svi ti ljudi sami krivi za svoju sudbinu?

Ne.

Ne predodređena sudbina žrtava, već svjesni postupci počinitelja bili su uzrok svih tih događaja. Zbog toga su počinitelji odgovorni za svoja djela, pojedinačno i kolektivno.

Akcija koja izaziva određenu reakciju može biti pokrenuta od nas samih ili od nekog drugog. Mi živimo ovdje, u zoni slobodne volje, a većina onog što se ovdje događa, događa se kroz impulse ega. Stoga je u svako doba moguće da netko od svoje slobodne volje počne zloupotrebljavati druge ljude. To je bio rizik koji smo prihvatili kad smo odlučili doći u svijet dualnosti. Taj rizik je "temeljna karma" svih koji žive u dualnosti, a usporediv je sa zlokobnim "prvobitnim grijehom".

Kome se vlastiti horizont ne proteže preko granica materije, tome se ljudska egzistencija mora činiti neutješna, besmislena i frustrirajuća. Čovjek stalno živi u strahu, želi sigurnost, i krivnju projicira na druge, gledajući sebe kao nedužnu žrtvu ili metu. Iz perspektive dualnosti ovo čak i može biti točno, jer postoje "nedužne" žrtve – no ipak, ako ostanemo na ovoj razini promatranja previđamo bit situacije i biramo način postupanja koji nikome ne služi: kakva je korist biti nedužan i prepustiti se samosažaljenju ili želji za osvetom? Kakva je korist biti nedužan i okrivljavati sebe ili potiskivati problem jer čovjek želi djelo koje je izazvalo krivnju sakriti i od sebe i od drugih? Žrtva i počinitelj izazvani su da se probude za višu svijest, što bi omogućilo posve novo shvaćanje karmičke situacije.

U odnosu na atomske bombe i sva ostala mračna poglavlja povijesti čovječanstva, mora se jasno ustvrditi da sudbonosni udarci nisu bili predodređena sudbina. Jednom rečenicom: To nije bila predodređenost žrtava, već njihova karma. A to je ogromna razlika. Važno je pojam karme razumjeti ispravno i potpuno. Kad neki ljudi tvrde da su zbivanja naprosto "karma" Japanaca (ili Nijemaca, Židova, Indijanaca, robova ...), pod time podrazumijevaju predodređenost tih ljudi. A to je poluistina koja je na sudbonosan način pogrešna i ima li potrebe reći, cinična i zasljepljujuća.2

Princip rezonancije i slobodna volja

Tako dugo dok živi u svijetu dualnosti, čovjek je izložen riziku da bude napadnut od bića koja su zloupotrijebila svoju slobodnu volju. U svijetu dobra i zla očito ne postoje samo dobre, nego i zle sile, i svatko tko je stupio u ovaj svijet susrest će obje. Kako reagirati na ove dvije suprotstavljene sile pitanje je slobodne volje i rezonancije – pri čemu rezonancija nije predodređena, nego (indirektno) samo-izabrana. Rezonancija je rezultat usmjerenja vlastite volje i svijesti – stoga princip rezonancije ni na koji način ne umanjuje samoodgovornost.

Susret s dobrim i zlim silama ne da se izbjeći. Izbjeći ih ne bi ni bio smisao života unutar svijeta karme. Niti Isus nije mogao izbjeći napadu prividno nadmoćnije sile. On je na temelju lažnih optužbi uhićen, mučen i ubijen. Je li imao "lošu karmu"? Je li naprosto požnjeo reakcije na loše postupke koje je sam nekad izveo? Je li on u nekom ranijem životu druge ljude mučio i razapinjao? Naravno, ne. Ali on je (slobodnom voljom) stupio u područje dualnosti i time izazvao sile tame. U jednom višem smislu to jest bila Isusova karma: situacija koju je izazvao vlastitom odlukom. Čim je došao u ovaj svijet, predodređeno je da bude napadnut, ali na temelju njegove slobodne volje i božanske ljubavi nije se dao razjediniti u dualnosti (što bi bio slučaj da je reagirao strahom, mržnjom ili rezignacijom). Štoviše, pokazao je trijumf ljubavi nad "sotonskim silama", pa i nad moći fizičke smrti. Drugim riječima, Isus je stavljen na karmičku kušnju koju je izdržao na veličanstveni, savršeni način.