"Kao što pojam podrazumijeva, žrtva potpunog posjednuća je u potpunosti pod kontrolom zla, za što ne daje nikakve vanjske znakove, niti ima najmanju ideju o demonskome koje je nastanjeno u njemu. On ili ona neće ustuknuti kako bi to ostali posjednuti učinili kad bi vidjeli religiozne simbole kao što su raspelo ili krunica. Potpuno posjednutog neće zauzdati dodir svete vodice, niti će se kloniti staloženog učešća u religioznim raspravama."10
Po ovome sudeći, potpuno posjednuti mogu se naći i nesmetano djelovati u redovima bilo koje religijske strukture. Martin ističe da je u nekom trenutku na nekoj razini trebalo doći do davanja dobrovoljnog pristanka osobe za upad demonskog bića (zloduha). Peck to slikovito objašnjava, te kaže kako mu je teško zamisliti situaciju gdje osoba jednom šeta ulicom i onda ga zaskoči demon iz obližnjeg žbunja. Posjednuće je prije postupni proces u kojem je posjednuta osoba iz nekih razloga pristajala na ponude.11
Petersdorff priča o svojem svjedočenju egzorcizma (gdje, kako kaže, nepozvanima nije bilo mjesta) nad nedužnom opsjednutom osobom kojoj je svaki egzorcizam osigurao određeno vrijeme mirovanja.12 Za razmisliti je da li takav pristup lišava žrtvu odgovornosti za svoje prethodne (svjesne ili nesvjesne) postupke koji su najvjerojatnije bili višestruko ponavljani, i racionalizira li time neodgovornost, neznanje, odnosno duhovnu infantilnost posjednutog.
Dr. med. H. Naegeli-Osjord dao je opise tri stanja posjednuća, na osnovi kategorizacije koja, prema J. B. Delacouru, izvorno potječe od katoličke crkve:13
- Napastvovanje (lat. Infestatio) – Naegeli želi ograničiti na situacije kada je neka osoba, često žena, napastvovana u samoći svoga doma. Smatra da nema jasne granice između napastvovanja i uznemirivanja, ali napominje i da se ovo stanje ne treba brkati sa poltergeist fenomenom, tj. proganjanjem kućnih duhova koje je vremenski kratka pojava u usporedbi sa slučajevima napastvovanja. Uzrok napastvovanju može biti demonski entitet ili astralni fragment (Naegeli koristi izraz poor soul) koji je i za života napastvovao druge što je moglo uključivati i magijske prakse.14
- Uznemiravanje (lat. Circumcessio) može varirati od neprestanog ugnjetavanja do povremenih uspostavljanja kontakta (sa entitetom). Smatra da je medijumistička osjetljivost (otvorenost) nezaobilazni sastojak ovakvih slučajeva. U rijetkim slučajevima, kaže Naegeli, kada se primaju posebne poruke iz "božanskih izvora" ovakav kontakt se ne može smatrati patološkim stanjem, kao što to nije slučaj ni kada se osoba namjerno otvara nevidljivim utjecajima. Koji je kriterij božanskog izvora Naegeli ne objašnjava ostavljajući ovdje, po mom mišljenju, prostor za nekritično i ignorantno prihvaćanje svega što bi u svojoj prezentaciji moglo manipulirati božanskom simbolikom.
- Posjednuće (lat. Possessio), stanje koje zbog prisustva entiteta može biti praćeno neprijatnim mirisima, a u drastičnim slučajevima i materijalizacijama predmeta. Perje, željezni predmeti, smrdljive tekućine mogu izlaziti iz tijela ili ih se može povratiti. Takvi stanja mogu se pojaviti spontano, biti prethodno najavljena ili isprovocirana od strane svećenika ili egzorcista.15 Ovo je i jedino stanje na koje se crkveni egzorcizam primjenjuje. Naegeli napominje da osjetljivost na posjednuće može uključivati neobično pozitivna stanja kao i ona negativna, što može zvučati paradoksalno samo neupućenima u ovu problematiku.16
Za posljednja dva stanja kaže da ortodoksna psihijatrija uglavnom drži da je riječ o shizofreniji ili shizoidnoj osobnosti i kritizira masovno korištenje psihoaktivnih medikamenata u takvim slučajevima, obzirom da se ne zna kakva sve oštećenja živčanog sustava mogu prouzročiti. Takav pristup može do te mjere oslabiti duhovne temelje pacijenta da osobni impulsi za oporavak i daljnji razvoj budu u potpunosti onemogućeni.17
10 | ^M. Martin: Hostage to the devil: the possession and exorcism of five living Americans, HarperOne, San Francisco CA, 1992., predgovor novom izdanju str. XXIII, moj prijevod i podebljanja |
11 | ^Usp. Peck, str. 190 |
12 | ^E. von Petersdorff: Demoni, vještice, spiritisti: Sve o postojanju i djelovanju mračnih sila, Split, Verbum, 2003., str. 104 |
13 | ^Usp. dr. med. H. Naegeli-Osjord: Possession & Exorcism, Oregon, New Frontiers Center, 1988., str. 35, 137, 150 |
14 | ^Isto, usp. str. 150-151 |
15 | ^Isto, usp. str. 31 |
16 | ^Isto, usp. str. 36 |
17 | ^Isto, usp. str. 138-139 |