Sekundarno stvaranje, visarga, je stvaranje unutar pojedinačnih Univerzuma, odnosno razvijanje različitih dimenzionalnih razina i svjetova života iz "implicitnog reda" (mahat-tattva, "veliki red"). Jednostavno rečeno, visarga znači stvaranje neba i zemlje. To stvaranje odvija se kroz kozmičkog Stvoritelja zvanog Brahma (doslovno "razvijač"). Brahma je prvi "sin" Boga (Višnua) koji je stupio u materiju. On je prvo i najviše svjetlosno biće, i on, Brahma, bio je taj koji je rekao: "Neka bude svjetlost!". Jer, unutar "potencijalnog Univerzuma" (brahma-anda, "Brahma-jaje") zaista je "mrak" prvobitno stanje. Tek kroz božanskog medija, Brahmu, svjetlost iz duhovnog prauzroka dospijeva u tamu.

Na ovom mjestu vedske Geneze nalazi se zapanjujuća paralela s Izvještajem o stvaranju u biblijskom Postanku – u svakom slučaju, u puno podrobnijem i manje nerazumljivom obliku. Naime, opisano je kako je Brahma izvršio stvaranje u sedam koraka, čime je nastalo sedam dimenzionalnih razina Kozmosa. Istovremeno s tim koracima nastali su i različiti duhovni praoblici svih oblika života. Na završetku sedmog koraka stvoreni su svi živi oblici, sve dolje do fizikalno zgusnute razine Zemlje,** tako da su se svi mogli dalje sami množiti. Neposredni činovi stvaranja nadalje više nisu bili potrebni. Brahma počiva ...

"Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini." (Post 2, 1-2)

Ovim starim izvorima pridružila su se na Istoku i na Zapadu nova otkrivenja koja ukazuju na daljnje aspekte misterija stvaranja, misterija kojeg na koncu nitko ne može razumjeti u potpunosti, osim samog Boga. Svi ovi opisi stvaranja samo su modeli koji bi trebali pomoći čovjeku da shvati neshvatljivo. Kada se predstavnici različitih verzija Geneze počnu međusobno boriti, to je opet novi grijeh, jer se tako čovjek otvara dijaboličnom duhu. Sva različita otkrivenja postanka ukazuju na istu apsolutnu istinu, naime na "sve-svjesnu individualnost" onkraj materijalne dualnosti, za koju postoje mnoga imena (Bog, Eloah, Višnu, Krišna, Jahve, itd.) i čiji smo svi mi dijelovi ("djeca").

Oni koji su spoznali svoju vlastitu i Božju individualnost sposobni su biti istinski beskompromisni. Prije svega, ne čine nikakve kompromise s dijaboličnim duhom ograničavajući se na jedan jedini spis ili interpretaciju. Jer, istina oslobađa ...

Sažetak

• Znanost je u međuvremenu shvatila da materija nije statička ili mehanička supstanca, već energija koja se nalazi u stalnoj mijeni. (Atomi se stalno s nečim sudaraju!) Ali, što je energija? Premda je kvantna fizika otvorila prozor u metafizičke perspektive, čime se npr. spoznao holografski ustroj materije, i ona se može protumačiti materijalistički. U tom slučaju život i svijest više ne bi bile samo mehaničke, već kvantnomehaničke funkcije organske materije.
• Materijalistička teorija evolucije tvrdi da su prva živa bića nastala iz anorganske tvari, a iz njih (bakterija i jednostaničnih organizama) su slučajnim mutacijama nastali viši oblici života – biljke i životinje, naposljetku i čovjek. Prema tom viđenju čovjek je evolvirana životinja i produkt svog (slučajno razvijenog) većeg mozga.
• Jesu li fenomeni života (razumijevanje, svijest, inteligencija) zaista samo efekti organske materije? Razvija li organska materija svijest kada dosegne određeni stupanj kompleksnosti? Može li materija percipirati samu sebe?
• Jedna sjena nikad ne može spoznati svoju vlastitu pravu bit, a pogotovo ne svoje prapočelo. Isto tako, pogled ograničen na materiju ne može nikad sagledati njenu pravu bit i pozadinu.
• Svjetlost nikad nije produkt tame. Upravo tako ni svijest nije naprosto produkt samoorganizirajuće materije, kako tvrdi materijalistička teorija evolucije. Na primjer, već odavno je izračunato da je nastanak jedne životno sposobne stanice (što još ne znači i živuće!) iz slučajno nastalih fragmenata organske tvari praktički nemoguć. Da se takva kombinacija tvari dogodi ne jednom, nego mnogo puta apsolutno je nemoguće, već i prema izračunu vjerojatnosti.
• Kobna pogreška materijalizma jest jednadžba "organsko tijelo = živo biće". To bi značilo i da je individualnost produkt materije. Individualnost je za "prosvijetljene" materijaliste i moniste dakle samo prolazni, slučajni nusproizvod apstraktne energije. Ta energija (nazvana "Univerzum", "totalitet materije", "jedinstvo", "kvantni potencijal", itd.) onda bi važila za najviše i prvobitno, a "stvarnost" iz te perspektive ne bi bila drugo do besmisleno, bezbožno i nemilosrdno djelovanje "neutralne", besvjesne kozmičke energije.