Pomalo je ironično da je upravo Freud iako inicijalno privučen učincima Mesmera (i onoga što se kasnije nespretno prozvalo hipnoza), odbacio korištenje hipnotičke pobude promijenjenog stanja svijesti kao neučinkovite metode i nastavio sa tzv. talk terapijom (na kauču) što je, ako ništa drugo, njegovim sljedbenicima osigurao višegodišnji izvor prihoda od istih klijenata.2
***
Uz pretpostavku da stvarno želimo nastaviti raditi dalje, sada možemo odlučiti hoćemo li prednost dati metodama koje pokušavaju s razine svjesnog uma, ego fantaziranja i racionaliziranja "upecati" nešto iz podsvjesnih dubina ili ćemo se odvažiti nastaviti za izravnim dubokim zaronima i samim time prije doći do spoznaja koje nam mogu zaista biti poput otkrića potopljenog blaga.
Nastavak rada na osvješćivanju psihičkog inventara mogao bi nam pomoći i u razumijevanju zašto je uopće došlo do nekih nakačenja i da naposljetku oni i nisu nužno bili uzroci već isto tako posljedice nekih drugih stanja i pojava. Iz svoje trenutne perspektive smatram da bi uzimanje u obzir dinamike nakačenih entiteta trebalo pomoći i u razumijevanju našeg vlastitog inventara: ovdje prvenstveno mislim na spomenute pod-identitete (Mala Ja, kako ih naziva Gurđijev) koje smo stvorili za života, kao i one iz prošlih života ili njihove tragove (samskare). Sve su to "stanovnici" naše podsvijesti, kao što to mogu biti i tuđi astralni fragmenti ili mračni entiteti, svatko sa svojim potrebama i zadacima. Ono što je zanimljivo – izgleda da oni na neki način i privlače situacije u kojima će moći doći do izražaja (ovo je i razlog zašto formula "slično privlači slično" često ne daje željene rezultate na užas mnogih čitatelja Tajne3 i sličnih NABS receptura).
Za razumijevanje naše unutarnje razdvojenosti/rascijepljenosti možda bi mogli poslužiti upravo ekstremni primjeri: osobe s PVO (poremećajem višestruke osobnosti) gdje su disocijacija i izmjenjivanje pod-identiteta toliko snažni da možemo govoriti o potpuno različitim osobama, koje čak mogu do određene mjere izmijeniti i fizičko tijelo (ako ništa drugo, onda promjenom stila oblačenja, držanja tijela ili manifestacijom različitih oboljenja). Kod normalne osobe takav teatar4 je također prisutan, ali je manje dramatičan i očit, reklo bi se suptilniji. No, već kod pažljivijeg promatranja, posebno osoba koje pokazuju određene neurotične5 simptome, moglo bi se primijetiti kako npr. početak rečenice započinje jedan pod- identitet, da bi istu završio drugi pod-identitet.
Ovo nekada može biti smiješno i zabavno, mada većina ljudi takve stvari uopće ne primjećuje upravo zato što se i na njihovoj sceni glatko izmjenjuju različiti pod-identiteti. Oni koji smatraju da je ovaj primjer isuviše spekulativan i maglovit, možda slikovitiji primjer izmjene pod-identiteta mogu vidjeti već pri sljedećem sjedanju u automobil (bilo kao vozač ili suputnik) – obratite pažnju na promjenu osobnosti vozača kada glavnu ulogu preuzima pod-identitet "Šofer" (često poprimajući karakter u spektru od kočijaša, preko lokal-patriote, šoviniste do Formula 1 pilota ili kamikaze) koji se ponovno povlači pri izlasku iz vozila (tad ga lako može zamijeniti pod-identitet "Pješak" koji ima svoje ideje o sudjelovanju u prometu i vozačima!). Iako su ponašanja "Šofera" i "Pješaka" često kontradiktorna oni su stanovnici iste psihe, a upoznavanje i prihvaćanje svih članova "obitelji" korisni su koraci potrebni za sređivanje psihičkog inventara.
| 2 | ^Propagandna mašinerija je u SAD i odlazak šrinku učinila dijelom poželjnog životnog stila (engl. lifestyle) uspješnijih/imućnijih koji se eto na taj način mogu olakšati, prepričavajući svoja nesretna djetinjstva kako bi tako eventualno postali bolji na poslovnom i privatnom planu. Kada je riječ o prihodovanju i ozbiljnosti psihoanalitičara u namjeri da se nama bave jako, jako dugo, treba spomenuti npr. R. Langsa koji se svojevremeno u knjizi Psychotherapy: a Basic Text, (1982.) potrudio dati perverzno detaljna uputstva svome svećenstvu (jer se tako i ponašaju) o tome kako se odnositi sa "pacijentima" i kako ostaviti na njih što profesionalniji dojam (ne bi li isti što duže dolazili ležati po njihovim kaučima). |
| 3 | ^The Secret (2006), svjetski bestseler R. Byrne o zakonu privlačnosti. |
| 4 | ^Dr. med. J. L. Moreno, ponudio je psihodramu kao psihoterapijsku metodu koja uključuje upravo teatralno okruženje i igranje/glumljenje uloga kako bi se došlo do podsvjesnih sadržaja koji zahtijevaju obradu. |
| 5 | ^Neuroza – tendencija manifestiranja potisnutih podsvjesnih sadržaja, ponajviše populariziran radom Freuda i Junga. Američka psihijatrijska udruga (APA) je u 3. izdanju (1980.) svog priručnika DSM, koji ima status gotovo svetog pisma struke, neuroze izbacila kao nejasan i neznanstven pojam. Potencijal za stvaranje neuroza u moderna čovjeka je tako velik da je malo vjerojatno da ne dođe do njihovog pojavljivanja, a koje često zbog neprepoznavanja niti ne shvaćamo kao nešto čime bi se trebali pozabaviti, već znaju biti i poželjna "oprema" današnjih cool karaktera. |
