|
/8/ |
|
|
Denis |
Možemo li dobiti sliku gdje se nalaze osobnosti iz prošlih života, što one u stvari predstavljaju u ovom kompleksu (tijela)? Mislim na one osobnosti koje mi možemo osvijestiti npr. regresoterapijom13? |
|
Nataša |
One se nalaze u Astralu u ovom dijelu ispod Uma, vrlo blizu Eteričnom. |
|
Denis |
Znači to nisu “amebe”? [opisane u nastavku] |
|
Nataša |
Ne. One [osobnosti] su tamo i mjesto im je tako specifično nisko... što djeluje i na Eterično, ali ih ne vidim u fizičkom. Na granici su s ovim Eteričnim, ne vidim ih u fizičkom, ali ih vidim tu blizu. Dakle, one služe kao nekakav podsjetnik da ćemo isto tako reagirati na ovom Eteričnom nivou kad naiđemo na neku sličnu situaciju, ali nam neće nužno uvjetovati naše ponašanje kao što to radi “ameba”. To je razlika. |
|
Denis |
Dobro i sad pomoću regresoterapije mogu doći i sjetiti se da sam bio mornar i sad ja tamo samo gledam kako sam mornar, a može se dogoditi i da kad sam bio mornar da me u stvari pojeo morski pas i onda se sjetim da sam mornar, ali se sjetim i da sam pojeden, kako bi sada to izgledalo? |
|
Nataša |
Da, to bi ti izgledalo tako da ti je to ostavilo nekakvu traumu... i tada bi ti prema moru u sadašnjem životu imao nekakve... drugačije bi [imao bi strah od dubine] ... od nečega što je vezano uz to ili čak nekakav trivijalan posao koji si radio... ti si na tom brodu mogao ribati palubu... a pao si u more kasnije i pojeo te morski pas... i tebi sad pranje poda može biti nešto što će ti biti traumatično, a neće ti more biti traumatično. A s druge strane, ako si bio mornar, a nije bilo ničeg traumatičnog, ti ćeš u trenutku kad vidiš ili čuješ da je netko mornar, bez obzira što ti u ovom životu živiš na debelom kontinentu i nisi ni vidio more, ti možeš osjetiti taj... osjećaj kako je biti mornar... nećeš to osvijestiti i reći “Ja sam bio mornar”, ali ćeš osjećati bliskost. |
Kalupi
Moglo bi se reći da se prvo pojavljivanje kalupa u području Podsvjesnog dogodilo gotovo spontano (“slučajno”?) jer nije bilo vezano za temu o kojoj smo u tom trenutku razgovarali.
|
/9/ |
|
|
Nataša |
[...] imam sliku nekih otisaka, to su otisci kao da su kalupi izdubljeni u drvu... oni... ne znam, nemam pojma... |
|
Denis |
Prazan Kalup? |
|
Nataša |
Prazan Kalup i to mi se nalazi i s lijeve i s desne strane. |
|
Denis |
Pa gledaj dalje taj Kalup, možda se još nešto pojavi. |
|
Nataša |
I to je nešto... što dijeli cijelu ovu moju sferu napola. |
|
Denis |
Koju sferu? |
|
Nataša |
Mene, sada tako postavljenu na lijevo i na desno. |
|
Denis |
Misliš da je to tvoje ili tuđe? |
|
Nataša |
Ne znam, nije ovo ničije, ovo je slika nečega. Slika nečega dvojnoga jer dobivam nešto onda podijeljeno tako, nešto ispred sebe i iza sebe... neka podijeljenost i dvojnost, nemam pojma što to znači. |
Već je ranije rečeno da bi Kalupi trebali predstavljati određene “nacrte” (recepte?) koji bi Biću/duši trebali pomoći u snalaženju u ovom realitetu. Dosta vremena prije razgovora koji smo vodili na ovu temu na osnovi dotadašnjih promatranja i razmišljanja, pojavila mi se misao da, ako želimo iskusiti najrazličitije (sve?) vrste međuljudskih odnosa, nije potrebno da živimo u gradu od dva ili 20 milijuna stanovnika već nešto sasvim suprotno – dovoljna bi bila grupa od 20 ljudi od kojih bi svatko igrao jednu karakterističnu ulogu. Ako bismo Kalupe mogli smatrati osnovom za takve uloge, čini se da nisam puno pogriješio:
| 13 | ^engl. Regression Therapy, pokušaj pronalaženja/osvješćivanja uzroka psihičkog, emocionalnog ili somatskog stanja ili simptoma u promijenjenom stanju svijesti uz vodstvo druge osobe. |
