Luda bi tako možda mogla biti i posljednji Kalup koji treba “odraditi”, ako to već moramo učiniti jer drugačije ne znamo ili jednostavno ne možemo dalje napredovati. Ovdje se postavlja pitanje: “Što nakon toga”? Ako smo iskusili sve Kalupe, onda vjerojatno imamo gotovo potpuno razumijevanje za druge jer možemo prepoznati njihova ukalupljena djelovanja. Imajući to razumijevanje, naše djelovanje i odnosi s drugima trebali bi dobiti sasvim drugačiju kvalitetu. Na primjer, nećemo imati potrebu pomagati onima za koje razumijemo da im pomoć ne treba, makar oni i naglas vikali “U pomoć! U pomoć!”, ali ćemo imati razumijevanja za one koji pomoć itekako trebaju, iako je ne traže. Jedno i drugo zapravo su djelovanja koja isključuju manipulaciju tuđom slobodnom voljom16. Ovdje bi se moglo u stvari govoriti o drugoj, povećanoj ili proširenoj, svjesnosti, onoj koja uključuje realizirane potencijale iz Podsvijesti koju nude Kalupi.

Ipak, nakon odrađivanja svih Kalupa i napuštanja ili iskakanja iz zadnjeg, nije teško povjerovati i u bitno drugačiji scenarij u kojem osoba donosi odluku da proširenu svjesnost iskoristi za djelovanje koje uključuje manipulaciju, što bi je učinilo vrlo moćnom budući da je u stanju prepoznati obrasce ponašanja ljudi nad kojima želi dominirati. Zašto bi se netko odlučio na takvo što? Mogući odgovor leži u činjenici da svako Biće ima slobodu izbora, ali ne bi valjalo zanemariti i druge “nakačene” utjecaje.

Iskustvo/prolazak kroz sve Kalupe ukazuje na još jednu pojavu koja će se dogoditi ili se već događa – sve veći broj utjelovljenih duša počinje djelovati izvan “standardnih” okvira. Takve bi osobe mogle imati i ozbiljnih problema pokušavajući djelovati u civilizaciji koja se temelji na ukalupljenim svjetonazorima. Bi li ovo mogao biti jedan od razloga “patologije” onih ljudi koji se ponekad već od najranije dobi osjećaju neprilagođeno, otuđeno, dezorijentirano ili lišeno bilo kakve ambicije za “karijerizme” utemeljene na različitim Kalupima.

U nastavku slijedi isječak transkripta u kojem smo po prvi put dobili pojam o tome što bi Kalupi mogli biti:

Ponešto od onoga što je Jung smatrao arhetipovima već je spomenuto u 3. poglavlju. Prema mojem (ne)razumijevanju Jungovih arhetipova, i ako se uzme u obzir da su oni za njega sveprisutni, tj. ima ih “koliko i tipičnih situacija u životu” (Jung, 1968., 48 §99),Jung, C. G. (1968.), The Collected Works Vol. 9, Part I – The Archetypes and the Collective Unconscious, Bollingen Series, Princeton University Press ispada da bi se sve ono što nije individualno ili ne nalikuje individualnom psihičkom sadržaju (svjesnom ili nesvjesnom) moglo pripisati kolektivnom nesvjesnom i tako dobiti arhetipski karakter. Zbog toga Kalupi ne mogu odgovarati arhetipovima, bez obzira što su gotovo svi naši odnosi uvelike određeni njihovim “punjenjima”, jer većina nas djeluje iz jednog ili drugog Kalupa. Ipak, Kalupi bi mogli odgovarati onim arhetipovima koje Jung naziva arhetipovima osobnosti. Ovdje bih želio napomenuti da o pojavi anime/animusa, važnoj za Jungovu psihologiju, u našem dosadašnjem istraživanju nije pronađeno ništa što bi bilo vrijedno podijeliti s čitateljima.

Zanimljiv detalj iz vlastite Jungove prakse jest da se osobe mogu regresirati i u vrijeme prije djetinjstva kada su se javljali motivi iz nekih prošlih života. Budući da za života nije otvoreno odbacio mogućnost postojanja reinkarnacije, takve sadržaje nije mogao pripisati individualnom nesvjesnom, ali je zato mogao iskoristiti već ponuđeno kolektivno nesvjesno. Budući da se ono po njemu sastoji od arhetipova, to je bio razlog za proširenje definicije arhetipova koji su tako dobili i karmičku komponentu, koju je smatrao esencijalnom za razumijevanje arhetipova (Jung, 1972., 77 §118).Jung, C. G. (1972.), The Collected Works Vol. 7 – Two Essays on Analytical Psychology, Bollingen Series, Princeton University Press U ovom kontekstu možda vrijedi spomenuti i to da Anthony Stevens (1999., 28)Stevens, A. (1999.), On Jung, Princeton University Press tvrdi da postoji uska veza arhetipova i kompleksa na način da potonji čine personifikaciju prvih. Ovo nije u skladu s radnom pretpostavkom da arhetipovi utječu na formiranje podidentiteta. S druge strane, ako uzmemo maločas spomenutu karmičku komponentu arhetipova, onda to govori u prilog pretpostavci o povezanosti samskara i Ameba, tj. u dobroj mjeri kompleksa. To bi išlo u prilog već iznesenoj tvrdnji da je Jungu previše toga bilo arhetipsko. Ipak, iz ove perspektive to nije nužno tako jer ako uzmemo da su arhetipovi u prošlim životima utjecali na formiranje prošlih podidentiteta, a oni su učestvovali u formiranju samskara, te će samskare uvjetovati stvaranje kompleksa u trenutnom životu pa prema tome proizlazi da su arhetipovi barem neizravno povezani s kompleksima, pa i to da su potonji njihova personifikacija.