|
/3/ |
|
|
Denis |
[...] Recimo da imaš... sad uzmeš veliko povećalo i odeš u centar... taj dio gdje su te tri uloge, imaš ih ono što se kaže “pod povećalom”. Kakav je to prizor, što vidiš ili osjećaš? Kako to izgleda jako povećano? |
|
Nataša |
Jedno je biće koje je naučilo funkcionirati na ova tri načina... Svjetlo u sredini fizičkog i kad... karakteristika one prve koju sam navela, koja je vezana... najstarija... Ta npr. ima strah od gubitka ili strah od rastanka i tako, ima osjećaj neraskidive povezanosti [s ostalim članovima najuže obitelji], u smislu možeš se posvađati ili ne znam što napraviti, ali to je... obitelj je obitelj. Ova druga je puno slobodnija u smislu izražavanja sebe. To je zapravo ona istinska koja je, eto, najprije naučila ulogu koju sam prvo navela kao način funkcioniranja kada je uopće utjelovljena. |
|
Denis |
Zašto joj treba ta prva uloga koja ima između ostaloga i strah od rastanka? |
|
Nataša |
Ta uloga joj treba da ima osjećaj pripadnosti negdje, to je uloga koja je u ovoj inkarnaciji bitna. ... Povezanost s drugim bićima, ali je ona ograničena u komunikaciji, u smislu da zapravo ne odražava pravu sebe jer postoji nekakav... čak možda ne strah od rastanka, iako je rastanak neželjen, možda je to tada bio strah da će se [osoba] izgubiti12. Nastalo je prvo... to je povezano s tim da ne mora komunicirati, prisutna je emocija i prisutna je povezanost i u tom slučaju nema potrebe komunicirati... dok je kod ove druge komunikacija važnija jer je izostala takva povezanost koja je na neki način uvjetovana, koja je... drugačija je povezanost, nije rodna povezanost, nego je drugačija. |
|
Denis |
Znači postoji osjećaj da onda mogućnost te povezanosti treba kompenzirati većom komunikacijom? |
|
Nataša |
Ovo je čak... da, ovdje se povezuje s drugim ljudima na osnovi onoga što ona jest, ne onoga gdje je došla [rodila se], nego što ona zaista jest... i tu su mogućnosti najveće. I tu kad se ide u izbor mogućih akcija i reakcija, tu se najviše bira. |
|
Denis |
Znači ta uloga najviše bira gore po Pločicama? |
|
Nataša |
Da. |
|
Denis |
Ima li još nešto zanimljivo za treću? |
|
Nataša |
Ova treća je najhladnija, najracionalnija, ona je najmanje povezana... ona ima vrlo široku mogućnost izbora koji ne moraju biti neminovno njeni, dakle, tu kad bira onda ne mora birati samo nešto svoje, tu će posegnuti za nečim što je tuđe iskustvo, za razliku od ove druge koja će posegnuti za nečim što joj je bliskije, što... |
|
Denis |
Zašto se ta treća pojavila? |
|
Nataša |
Ta treća se pojavila u trenutku kada... se počnu odrađivati neki poslovi koji su... znači, koji se mogu gotovo mehanički odraditi, ne znam: pranje suđa i načini pranja suđa... pisanje zadaće, načini pisanja, načini učenja, načini prikupljanja informacija i tako... ta treća je jako “mala”. ... Njena aktivnost je bila veća. Dakle, aktivnost pojedine, one... su toliko “velike” koliko je njihova aktivnost velika... |
|
Denis |
Tko bira aktivnost? |
|
Nataša |
Kad je ova druga aktivna... ona se aktivira iz samog centra, tako bira, tako da se ona pojačava. A treća se pojačava... kao da se pojačava sama od sebe. ... Ona se ne pojačava iznutra, ona... kad je aktivna, što je više aktivna, to više preuzima moć, kao da ima samostalan život, ali ona je potaknuta komunikacijom izvana, pod odsjajem toga što radi na van. To je ona... ne znam kako ovo objasniti... kad ona bira, imam doživljaj prozirnosti između tog dijela, između fizičkog i Uma, znači transparentnosti nekakve, ali hladnije je i manje energetski nabijeno u smislu emocija ili nečega, kao da se više može zrcaliti na van. A kad bira ova srednja, onda je tu komunikacija gotovo kao da Svjetlo dođe do Uma, tako to izgleda, i tu je sve puno toplije i mutnije, izgleda onako kao bijeli oblak. |
|
Denis |
A kakav je taj prostor u prvom slučaju? |
|
Nataša |
Prostor je proziran... a u prvom slučaju, mislila sam prvi slučaj koji sam objasnila... u prvom slučaju je isto skoro kao u drugom, ali postoje nekakve restrikcije unutar toga, one se vide kao nekakve kaskade. Ne znam čemu služe, samo ih tako vidim. Kao da od centra prema van do Uma ide tako nešto, kaskade, stepenice, i to velike. |
Jesu li sve tri pronađene uloge zaista podidentiteti? Čini se da druga odskače od prve i treće. Je li ovdje riječ o Biću/duši ili možda o ulozi koja je najizraženija u gornjem primjeru – ulozi u kojoj se Biće osjeća najudobnije? Ipak, došli smo do toga da je Biće koje je naučilo funkcionirati na ova tri načina – jedno. Možemo li zato tu ulogu smatrati primarnom osobnošću ili podidentitetom?
Vrlo zanimljiv detalj vezan je uz prvu osobnost koja je stvorena na samom početku, a zbog čega bismo mogli reći da osoba tada još nije imala formirani Um. Prilikom korištenja prve uloge, kazano je da postoje određene restrikcije u obliku “kaskada” u prostoru ispod Uma. Tada nam još nije bilo jasno da smo najvjerojatnije dobili sliku podidentiteta koji se formirao korištenjem kalupa – važne pojave o kojoj će biti riječ u nastavku.
Zašto se uopće stvaraju podidentiteti? Radna je pretpostavka da se stvaraju zbog toga što se Biće/duša nije snašla u određenoj situaciji koju bismo, vjerujem, mogli reći da je traumatska. To se može dogoditi vrlo rano, već u prvim mjesecima ili godinama života. Način djelovanja podidentiteta mogao bi biti uvjetovan, tj. razvijen s obzirom na jedan od “nacrta” koji se nalaze u Astralu – Kalupima. Iako bi različite duše isti Kalup mogle koristiti na različite, sasvim osobite načine, pažljivim promatranjem trebalo bi se moći prepoznati ukalupljenost, tj. manjak autentičnosti. Ispada da takvi Kalupi predstavljaju praktična pomagala za lakše snalaženje Bića/duše u ovom realitetu koji joj je stran, “grub” i traumatičan.
Znači li da Biće/duša stvara podidentitet? Na ovo pitanje nemam pravi odgovor, bez obzira što je on, zbog ranije navedenog, očito potvrdan. Ne znam treba li možda u razmatranju tog pitanja u obzir uzeti i ulogu Višeg Ja, uz pretpostavku da i ono samo recimo nije poseban slučaj podidentiteta već zaštitnik, “Anđeo čuvar” kojim ga neki smatraju.
U gornjem primjeru treća uloga, ako je možemo smatrati podidentitetom, pomalo zbunjuje jer proizlazi da se duša može snaći i bez Kalupa. Ovo je samo pretpostavka izvedena iz prethodne pretpostavke da se Kalup pojavljuje kao “kaskada” koju Nataša nije vidjela kod treće uloge. Kronološki gledajući, ta se uloga pojavila mnogo kasnije, pa se može pretpostaviti da je Um tada bio već sasvim dobro razvijen, tj. skupio veliku količinu informacija. Znači li to da je ovaj podidentitet stvoren mimo Kalupa jer su mu bile dostupne informacije iz Uma ili je ipak riječ o još jednoj (značajnoj) Amebi koja se spustila jako duboko? Koji god bio slučaj, to ne bi trebalo poništiti radnu pretpostavku da možemo imati dvije vrste članova psihičke množine s obzirom na porijeklo: one koji “dolaze” iz Uma za čije su stvaranje značajne samskare i one iz Bića/duše koje će se formirati prema “nacrtu” jednog od Kalupa.
Osobnosti prošlih života
Poseban slučaj koji dodatno komplicira razlikovanje podidenta i Ameba ugnježđenh u samskarama jesu tzv. osobnosti prošlih života. Hans TenDam (1996., 63)TenDam, H. (1996.), Deep Healing, Amsterdam, Tasso Publishing ih naziva i ‘pseudo-opsesije’ (engl. Pseudo-obsessions) zbog utjecaja koji bi one mogle imati na osobu te ih opisuje kao “prošle osobnosti koje žive oko nas ili u nama kao da su druge osobe. One su ekstremni slučajevi podosobnosti (podidentiteta)”. Smatra ih dijelovima koji nisu dobro integrirani jer su život završili traumatskom smrću (TenDam, 1996., 65),TenDam, H. (1996.), Deep Healing, Amsterdam, Tasso Publishing a kao primjer njihovog pojavljivanja u sadašnjem životu navodi pad energije zbog bolesti. William J. Baldwin navodi primjer žene nad kojom je privremenu kontrolu preuzela prošla osobnost muškarca koji je govorio nekim indijanskim narječjem. Razlog tomu bilo je uzimanje ecstasyja, a nakon što bi prestao djelovati, nestao bi i utjecaj osobnosti muškarca (Baldwin, 1995., 259-260).Baldwin, W. J. (1995.), Spirit Releasement Therapy: A Technique Manual, 2nd edition, Terra Alta WV, Headline Books Tragom ovakvih pisanja, pokušali smo i sami dobiti neke podatke o toj pojavi:
| 12 | ^Naknadni komentar Nataše: riječ je o djetinjem strahu da ne izgubi roditelja, tj. staratelja. |
