|
/19/ |
|
|
Denis |
[...] Imamo ideju da je to brz pristup sadržajima Uma, kao što je miš kod računala, ali kada bismo rekli da miš samo omogućuje brzu navigaciju, to nam još ne bi dalo pravu sliku o tome kako se to stvarno odvija... znači, morali bismo dobiti informaciju i da postoji nešto tipa kursor, o tome da se informacije prezentiraju u nekakvim prozorima kako bismo dobili ideju da je miš “brži” od tipkovnice u slučaju navigacije. Je li možemo tu dobiti još... |
|
Nataša |
Možemo. ... dobila sam sliku da je mozgu, nije to preslika Uma, ali je puno stvari koje se... u mozgu povežu, preslikavaju direktno gore [u Um]. Većina osjetila kojima mi doživljavamo ovakvu stvarnost je povezana upravo živcima na istu bazu... i ta slika koja se stvara se onda zbog tog povezivanja stvori u mozgu i onda se projicira u Um. Znači, kao kad imaš film i onda to prema gore prelazi, na taj način informacija najbrže pređe. Shvaćaš što hoću reći? Osjetila povežu, stvore hologramsku sliku ovdje [u mozgu] koji direktno kao projektor ispali u taj gornji dio Uma. |
|
Denis |
U Um? |
|
Nataša |
Da. |
|
Denis |
Rekli smo da je Um sastavljen od Pločica. I što sad, je li to projekcija na određenu Pločicu ili na njih više? |
|
Nataša |
Na više Pločica, na cijelu sferu, on zapravo projicira kompletno gore i gore se pravi mreža. Ovaj [mozak] je projektor, ovaj obavlja fizički dio posla. Ne obavlja način povezivanja jer on to ne može. Povezivanje [primljenih informacija] odvija se u Astralu, a ne u fizičkom tijelu. U fizičkom tijelu se odvija ovaj dio povezivanja koji je povezan uz neurone. Međutim, Astral u kojem se nalazi Um... taj isti Astral je nama i u fizičkom jer Astral prolazi kroz naše fizičko, znači... medij u kojem završava informacija je Astral i medij u kojem se formira ovdje u fizičkom isto tako je dio Astrala, zato informacija putuje tako brzo i drugačije da nam se čini da se sve zapravo odvija u mozgu, a ne odvija se. U mozgu se odvija ovaj dio koji je fizički što se tiče takve percepcije. |
|
Denis |
Dakle mozak ne misli, Um misli... |
|
Nataša |
Da, mozak ne misli. Nama se čini da mozak misli zato što nam je sve tu, zato što ćemo mi ono što je Um smislio opet izgovoriti ne rukom, nego jezikom pa nam se čini da je taj [mozak] sve napravio i čuo i vidio i onjušio i okusio i rekao. Jer je sve tu “blizu” njega ali... blizu je zato što on operativu drži tu najbliže [ima je “pri ruci”], ali mozak ne misli. ... Um misli. Um je u Astralu, svaka naša stanica misli zato što je u Astralu i zato što je Astral u njoj. To su poveznice. ... Kako naša svaka stanica zna što je Um odredio napraviti? Ne kaže joj to mozak niti je to mozak smislio, nego Um koji je u Astralu kao što je i stanica u Astralu jer Astral ide od centra prema van ili prema unutra, ako ćemo obrnuto gledati, ali “medij” je isti. |
|
Denis |
Dobro, i vratimo se sad ponovno na osnovno pitanje, početno u stvari – mozak kao brzi interfejs [sučelje] kao miš. Znači što, on omogućuje da neke stvari... |
|
Nataša |
Brže projiciraju. |
|
Denis |
Projiciraju u Um? |
|
Nataša |
Da ... i iz Uma brže provedu u tijelo zato što su neuroni tako... gore do mozga, ako se neuroni prekinu fizički u nekom dijelu ne možeš izvršiti funkciju... na taj način. |
|
Denis |
Znači on [mozak] nije samo projektor, nego on i skuplja informacije iz Uma i šalje ih nazad, znači li to to? On nije samo miš? |
|
Nataša |
Ma ne, on nije samo miš samo iz jednog razloga, zato što, ako ti se prekine na nekom dijelu neki neuron, onda ne možeš više funkcionirati isto kao kada se u kralježnici prekine pa ostane dio oduzet jer... nema refleksa, zbog toga, ali nije ta noga zbog toga odumrla u potpunosti da ona ne zna i da nema informaciju da je takva jer je ona i dalje u Astralu. |
|
Denis |
Da, i ona nije odumrla zbog toga. |
|
Nataša |
Da. |
|
Denis |
Znači, možemo reći da mozak “puni” Um stvarima izvana koje su nama važne tipa vid, sluh, ... |
|
Nataša |
Percepcije te realnosti koja je bitna za preživljavanje u smislu snalaženja da ne zapneš, da hodaš ovako, da voziš itd. |
|
Denis |
I s druge strane, on može pobuđivati stanice preko neurona i reći: “ok, sad makni ruku jer mi je vruće” ili “sad makni tamo jer trebam uzeti čašu” i takve stvari. |
|
Nataša |
Tako je, ali to isto može napraviti i ovaj dio nesvjesni [“instinktivni”] koji kaže: “Pazi, vruće!” ili nešto što uopće ne mora biti tako povezano s Umom. |
|
Denis |
Aha, ali isto ide preko mozga i neurona, dolje do tog dijela tijela? |
|
Nataša |
Da. |
Ovaj dio transkripta možda je dobar primjer kontaminacije postojećim konceptima, u ovom slučaju pojmom projekcija, kao i propuštanja prilike s moje strane da prije nastavka najprije pokušamo postavljanjem novih pitanja barem donekle razjasniti što bi projekcija trebala biti, odnosno što je “nosilac” ili prijenosni medij te projekcije.
Ako ništa drugo, moglo bi se reći da mozak ostaje u fizičkoj domeni kao što to vrijedi i za ostale fizičke organe. Baš kao što je svaki organ specijaliziran za obavljanje određene funkcije, izgleda da je tako specijalistička funkcija mozga brz pristup dijelu Astralnog tijela u kojem se nalazi Um, tj. onaj dio ukupne svjesnosti koji je zadužen za misaone/kognitivne procese. Čini se da jedan od važnih mehanizama u komunikaciji između fizičkog i suptilnih tijela predstavljaju tzv. povratne sprege (engl. feedback loop) koje bi trebale osigurati potrebnu razinu preciznosti pri upravljanju fiziološkim procesima, uključujući pokrete.
Isto tako, nema razloga da se ne bi vjerovalo u daljnju specijalizaciju određenih područja mozga, čime ne zagovaram ni strukturalizam niti funkcionalizam budući da bi tu specijalizaciju trebalo uzeti znatno fluidnije od specijalizacije ostalih organa. U ovom trenutku na takvu pojavu gledamo prvenstveno kao na posljedicu stvaranja prečaca (engl. shortcuts) opetovanim ponavljanjem određenih radnji.
“Lijevi” mozak – “desni” mozak
U nastavku bih se nakratko osvrnuo na još jedno rašireno vjerovanje proizašlo iz nekih znanstvenih istraživanja – ono o moždanim polutkama (hemisferama):
|
/14/ |
|
|
Denis |
Kada govorimo o mozgu, govorimo o “lijevom” i “desnom” mozgu, kako to vidiš? |
|
Nataša |
Govori se o lijevoj i desnoj polutki. |
|
Denis |
Tako je i što je to na našoj slici? Toliko se govori da je lijeva samo jedno, da je desna nešto drugo, kako to tebi izgleda? |
|
Nataša |
Kad bi srce kucalo samo lijevom stranom, a nikad desnom, malo bi kucalo. Gledaj, uzmi miš, imaš li lijevu i desnu tipku? I jednom klikneš za ovo, ovom drugom klikneš za ono, ali mora ti stalno jedna i druga da bi zaista informaciju mogao ... |
|
Denis |
Pa to je prvo što mi je palo na pamet, htio sam reći kao lijeva i desna tipka, ali dobro, to si već rekla ... |
|
Nataša |
A to je tako jednostavno, ... ok, vjerojatno su napravili puno istraživanja da bi došli do toga i vjerojatno se netko služi lijevom tipkom, a netko desnom tipkom i da je zbog toga dobivao ovakve i onakve informacije, ali mi govorimo i dalje o organu kojim najbrže dolazimo do nekih informacija. |
Danas je rašireno vjerovanje da su lijeva i desna moždana polutka funkcionalno specijalizirane. Malo tko danas nije upoznat s “činjenicom” da je u domeni lijeve polutke jezik i logično/kritičko razmišljanje, a desne kreativno/intuitivno. Takav raspored je uobičajen, ali ne i jedini moguć. Usha Goswami ga naziva još jednim ‘neuromitom’ (engl. neuromyth) za koji kaže da je vjerojatno nastao zbog predoslovnog tumačenja funkcija moždanih polutki (Goswami, 2006., 2)41. Goswami, U. (2006.), Neuroscience and Education – From Research to Practice? U: Nature Reviews Neuroscience, AOP (str. 2-7), doi:10.1038/nrn1907Radi se vjerojatno o još jednoj posljedici frenologije (bilo neznanstvene ili znanstvene) jer detekcija aktivnosti u uobičajenom dijelu mozga za vrijeme obavljanja određenih radnji još uvijek ne govori u prilog tome da je tamo nešto kruto fiksirano, a još manje da su ti dijelovi mozga zaduženi za “stvaranje” određene umne aktivnosti.
| 41 | ^Goswami upozorava na još dva mita koja se temelje na neuroznanstvenim objavama: onaj o tzv. kritičnom periodu za učenje – vjerovanje prema kojem se djetetov mozak neće razviti na željeni način ako ne primi dovoljno vanjskih podražaja. Drugi je onaj o tzv. sinaptogenezi o tome da najviše naučimo u razdobljima povećane gustoće sinapsa (neuronskih poveznica) (Goswami, 2006., 2, 3).Goswami, U. (2006.), Neuroscience and Education – From Research to Practice? U: Nature Reviews Neuroscience, AOP (str. 2-7), doi:10.1038/nrn1907 |
