Pitanje pamćenja
Znanost od samog početka odgovore o pamćenju i prisjećanju traži u mozgu nakon što je psihološke fenomene svela na moždane procese. Osim već spomenutih engrama, pojavio se niz novih teorija od kojih su neke postale prevladavajuća vjerovanja, a cjelokupnu priču komplicira uloga tzv. nesvjesnog u procesima pamćenja. Neka ranija istraživanja (Miller, 1956.)Miller, G. A. (1956.), The Magical Number 7 Plus or Minus Two – Some Limits in Our Capacity for Processing Information. U: Psychological Review, 63(2):81-97 pokazala su da recimo svjesnim naporom možemo upamtiti samo ograničeni niz podataka (npr. pri odlasku u nabavku namirnica, pamćenje liste brojeva, adresa itd.) i da njihov broj iznosi 7 (± 2). Bolji rezultati postižu se posebnim vježbama, a Tor Nørretranders smatra da je to zato što smo u stanju nizati pojmove, pa je dovoljno sjetiti se jednog pojma koji je ključan za prizivanje pripadajućeg niza u svijest (Nørretranders, 1999., 132).Nørretranders, T. (1999.), The User Illusion – Cutting Consciousness Down to Size, New York, Penguin Books Postavlja se pitanje je li takav mehanizam prisutan i kada je riječ o savantizmu47.
Pretpostavlja se da postoji više različitih mehanizama pohranjivanja podataka. Donald Hebb nazvao ih je kratkoročnom ili STM (od engl. Short-term memory) i dugoročnom memorijom ili LTM (od engl. Long-term memory)48, opisujući ih različitim fiziološkim procesima u mozgu (što je prozvano Hebbovim zakonom). Ovo je potkrijepljeno različitim istraživanjima koja su pokazala da dolazi do određenih fizioloških promjena u mozgu što naizgled ide u prilog tome da su tzv. kognitivni (svjesni) procesi posljedica aktivnosti materije (mozga).
Ipak, očekivani obrasci stvaranja STM-a i LTM-a nisu se mogli praktično dokazati što je mnoge odagnalo od daljnjih istraživanja. Na primjer, višestruko ponavljanje nekog pojma nije jamstvo za stvaranje postojanog dugoročnog pamćenja ili LTM-a (Baddeley, 1999., 515), iako to predviđa Hebbov zakon.Baddeley, A. (1999.), Memory. U: R. A. Wilson i F. C. Keil (ur.), The MIT Encyclopedia Of The Cognitive Sciences, Cambridge MA, The MIT Press (str. 514-517)
|
/31/ |
||
|
Denis |
Što je s našim sjećanjima? Kako u kontekstu mozak i Um vidjeti, opisati proces memoriranja? Gdje se pohranjuje ono što mi kažemo da smo zapamtili? |
|
|
Nataša |
U Umu49. |
|
|
Denis |
I to radi tko, mozak? Ili to ne radi mozak? ... on je samo pretvarač, a u Umu se stvari događaju, on [Um] je samo interfejs [sučelje] na fizičko tijelo? |
|
|
Nataša |
Da... i naravno, ako taj interfejs ne radi, tamo neće biti provođenja ili će biti ograničeno [na ono] koliko se može. |
|
|
Denis |
Kad netko radi eksperiment na mozgu i onda pobudi dio mozga nekom elektrodom i kaže: “sad je on pobudio tu memoriju”... jel’ to ispada da je on u stvari samo pobudio izvlačenje iz tog dijela Uma ono što bismo i inače mogli uhvatiti? |
|
|
Nataša |
Tako je. |
|
|
Denis |
Ali to ne dokazuje da je to u mozgu? |
|
|
Nataša |
Pa naravno da nije u mozgu... što ima biti u mozgu kada je svaka tvoja stanica prijemnik i odašiljač i ima memoriju što treba raditi. |
|
|
Denis |
A ta memorija je u Astralu? |
|
|
Nataša |
Tako je, ona je u prostoru Astrala koji zauzima Um... i ovo nam je najbrži put i razvio se [mozak] kao takav da bi... pazi, mi vjerojatno glavom možemo pisati, ali ne pišemo, nego pišemo rukom jer je to najjednostavnije, svaki dio tijela ima neku specifičnost za obavljanje neke operacije. |
Moje pitanje kojim sam započeo gornji tekst nije bilo dovoljno precizno jer nema razloga da postoji jedinstveni proces pamćenja, pa tako ne mora postojati niti jedinstveno “skladište” pohranjenih podataka ili se možda može reći da je skladište višerazinsko? Kakvo pitanje, takav odgovor. Naime, iako bi se moglo reći da je zapamćeno u Umu, tj. da to možemo dovesti u svijest, postavlja se pitanje što je s onim čega se teško ili nikako ne možemo prisjetiti u uobičajenom stanju svijesti?
| 47 | ^Savant – osoba koja, iako često ima ispodprosječnu inteligenciju (što god sve ona mogla predstavljati), može precizno i detaljno prizvati u sjećanje autobiografske podatke ili nešto što je samo jednom vidjela (npr. čitavi nizovi podataka iz telefonskog imenika). |
| 48 | ^Za oba pojma kasnije se pojavilo niz novih teza i naziva. Tako se pojavila i podjela prema tome možemo li se nečega svjesno prisjetiti ili ne: ako možemo onda je riječ o eksplicitnoj (deklarativnoj), a ako ne onda o implicitnoj memoriji. Prva se dalje dijeli na tzv. epizodnu i semantičku (Tulving, 1999., 278).Tulving, E. (1999.), Episodic vs. Semantic Memory. U: R. A. Wilson i F. C. Keil (ur.), The MIT Encyclopedia Of The Cognitive Sciences, Cambridge MA, The MIT Press (str. 278-279) |
| 49 | ^Naknadni Natašin komentar: bolje rečeno u Astralu – samo ono što smo svjesno memorirali (“ono što mi kažemo da smo zapamtili”) dostupno je Umu, a ono što smo nesvjesno memorirali nije mu dostupno dok to ne osvijestimo. |
