Softverska spasonosna rješenja

Priča o super-računalnoj simulaciji mozga u određenoj me mjeri podsjeća na ono čemu sam toliko puta imao prilike svjedočiti u bavljenju stvarnim softverom – očekivanja ljudi da će im softver (automatski i magično, ili automagično) riješiti probleme koje nisu u stanju riješiti “pješice”. Ovo je važan razlog zbog kojeg postoji toliko patetičnog i gotovo neupotrebljivog softvera. On je spoj programera koji ne poznaju problem koji treba riješiti37 i korisnika koji ne zna objasniti svoj problem ni sebi samome i ponekad doslovno očekuje čudo (tj. spasonosno rješenje). Ako uz sve to programer (ili cijeli softverski tim) nije na razini zadatka, tada možemo očekivati “perverzno” sučelje kojem će se korisnik morati prilagoditi jer, kao što sam rekao, ne zna kako bi si pomogao bez tog softverskog “rješenja.” Uz to, u procesu programiranja (pisanja softvera), neminovno će se pojavit deseci ili stotine bugova. Kako tek izaći na kraj s bugovima, vjerojatno bi trebalo pitati filozofiju softvera.

Vjerujem da bi izravno sudjelovanje u izradi softvera moglo biti upravo prosvjetljujuće iskustvo za pobornike “slijepog” (slučajnim nabadanjem pokretanog) evolucionizma. Potrebno je uvidjeti koliko je svjesnog napora potrebno uložiti da bi se smanjila nakaznost izražena brojem stvorenih grešaka i nedoraslošću zadatku.

Pokušaj doživljaja i opisivanja “softverske opreme” samo kroz “korisničku iluziju” (engl. user illusion), nešto je sasvim drugo od sudjelovanja u stvaranju te iluzije, ali i doživljaja “kreatorske iluzije” da smo u stanju napisati odličan (da ne pretjeram ako kažem savršen) softver.

 

Ako je svjesnost samo epifenomen mozga, i ako mozak uspoređuju s računalom, hardverom, postavlja se pitanje kako to da softver netko mora napisati, te nije li dovoljno samo nagomilati dovoljno procesorskih i memorijskih resursa da bi došlo do pojavljivanja smislenog softvera (softver nije epifenomen hardvera)?

Neka istraživanja govore da oštećenja mozga u ranoj dobi mogu dovesti do retardacije, što nije zamijećeno kod starijih osoba. Govori ili ovo u prilog teoriji da je Um tek epifenomen mozga ili ipak samo ukazuje na to da će prerano oštećeni “primopredajnik” onemogućiti stvaranje funkcionalnog (svjesnog) Uma?

Mogu li neuroznanstvena istraživanja dovesti do poboljšanja psihičkog stanja čovječanstva? Ako i mogu, o kakvom bi rješenju mogla biti riječ, ako ne o materijalističkom i (visoko) profitabilnom uzevši u obzir okruženje u kojem neuroznanost djeluje?

Znači li to da će svi ljudi u bezdušnoj civilizaciji, koja gotovo nezaobilazno dovodi do psihičkih disfunkcija, u jednom trenutku svog života biti na svojevrsnoj ‘somi’38, ako ništa drugo onda da npr. spriječe “Alzheimer”?

Muški mozak, ženski mozak

Posljedice reduciranja duše na um, pa onda i uma na mozak različite su i često se koriste za manipulaciju čovjekom. Jedan od primjera takve manipulacije vidim u diskusiji o razlikama između muškog i ženskog mozga koja bi, pretpostavljam, nekima trebala poslužiti kao dodatan argument naravnom pravu muškarca za dominaciju nad ženom. Usporedbe na koje se može naići u takvim diskusijama polaze od toga da je “um u mozgu” ili banalnije um = mozak, a korištene izmjere podsjećaju na napore napuštene frenologije. Tako ispada da razliku čini to što je u muškaraca mozak 10% veći, da je kod žena corpus callosum (premosnica između lijeve i desne moždane hemisfere) od samog početka nešto deblji nego kod muškaraca (Denckla, 2005.).Denckla, M. B. (2005.), How Male and Female Brains Differ, http://www.webmd.com/balance/features/how-male-female-brains-differ, viđeno: 22.02.2013. Razliku bi trebala činiti i disproporcija u omjeru tzv. sive i bijele tvari kod muškaraca i žena. Takve fiziološke razlike trebale bi onda objasniti npr. zašto muškarci i žene drugačije reagiraju na stres, zašto se drugačije ponašaju u partnerskim odnosima i zašto su skloniji određenim “poremećajima moždanih funkcija” (autizam, ADHD, Touretteov sindrom, anksioznost i depresija)39 (Rucker, 2010.). Rucker, M. (2010.), 9 Differences Between the Male and Female Brain, 13.08.2010., http://www.brainfitnessforlife.com/brain-anatomy-and-imaging/9-differences-between-the-male-and-female-brain/, viđeno: 22.02.2013.Postoji i teorija prema kojoj je muški mozak “namješten” da bude sistematičan za razliku od ženskog koji je empatičan (Gross, 2010., 635).Gross, R. (2010.), Psychology – The Science of Mind and Behaviour, 6th edition, London, Hodder Education

37 ^Riječima jednog, uvijek na šalu spremnog, suradnika: “Imaš li možda problem za moje rješenje?”.
38 ^Aldous Huxley, koji je i sam “eksperimentirao” s različitim halucinogenim supstancama, pa i s LSD-om, u svojoj je utopiji ‘Vrli novi svijet’ koristio naziv ‘soma’ (poput vedskog obrednog napitka koji se spominje u Rigvedi) za halucinogeno sredstvo koje je razvila i ponudila Svjetska vlada kako bi građanima omogućila transcedentne doživljaje.
39 ^Ovo predstavlja još jedan primjer posljedica propagande kojom se “psihički poremećaji” poistovjećuju s “poremećajima mozga” bez obzira što ne postoji metodologija niti tehnologija koja bi pronašla u mozgu ono što osoba doživljava kao depresiju ili anksioznost.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .