- Radiometrijska datiranja pokrova prilično su besmislena, budući da je nekoliko puta pri požarima bio izložen dimu i visokim temperaturama – što potpuno iskrivljuje rezultate C-14 datiranja. Znakovito je istraživanje koje je švicarski prirodoznanstvenik, kriminolog i istraživač mikrotragova, prof. Max Frei proveo 1973. g. On je ispitao prašinu iz niti Torinskog pokrova i pri tome otkrio 59 različitih vrsta peludi, među njima 13 vrsta peludi biljaka koje potječu isključivo iz Palestine. Pojedine vrste peludi potječu od biljaka koje danas na Bliskom Istoku više ne postoje. No, prof. Frei je u 2000 godina starim sedimentnim naslagama Genezaretskog jezera pronašao iste tragove peludi. Dvadeset vrsta peludi nađene su na visoravnima oko Edesse, ali ne u Palestini, niti u zapadnoj Europi. Druge vrste peludi su tipično zapadnoeuropske i mogu se čak konkretno odrediti na Francusku (Savoy). Analizom različitih vrsta peludi moguće je odrediti sljedeća mjesta u kojima se čuvao pokrov: Jeruzalem – Aleppo – Hieropolis – Edessa4 – Konstantinopolj – Akko – Cipar – Francuska.
Prema tome, pokrov bi svakako mogao biti star dvije tisuće godina, iza sebe ima dug put koji je započeo u Jeruzalemu, pokazuje sliku čovjeka koji bi lako mogao biti Isus, a ta slika nastala je na neobjašnjiv način. Svi dosadašnji pokušaji da se svim raspoloživim metodama otisne na tkaninu takva slika s istom kvalitetom bili su neuspješni, i samo su pokazali kako slika nije nastala.
Putem kompjutorske analize, u posljednjim desetljećima je utvrđeno kako slika ima ne samo karakteristike foto-negativa, nego i strukturu trodimenzionalne perspektive.
Do ovog otkrića došli su američki fizičari J. Jackson i E. Jumper, koji su pripadali znanstvenoj istraživačkoj grupi The Shroud of Turin Research Project (STURP), i koji su 1973. rezultate svojih pionirskih istraživanja iznijeli u javnost. Dokazali su da slika na smrtnom pokrovu nije nastala biokemijskim otiskivanjem, nego zračenjem, tj. svjetlosnim bljeskom. To zračenje energije moralo je proizaći iz samog tijela, jer se slika pokazuje samo na unutarnjoj strani pokrova. Izračuni pokazuju da je taj zračeći bljesak trajao samo dvije tisućinke sekunde. Dijapozitiv pokrova ubačen je u VP8 analizator slike i na ekranu se pojavio trodimenzionalni reljef lica.
Veliko je pitanje kakva vrsta zračenja je proizvela sliku, jer elektromagnetska i radioaktivna zračenja prolaze kroz materiju ne ostavljajući vidljivi trag. (Na pokrovu nema nikakvih tragova radioaktivnog zračenja.)
Daljnji koncept objašnjenja nudi američki fizičar Joachim Andrew Sacco. Neposrednim ispitivanjem pokrova došao je do zaključka da nastanak slike vodi trag do nepoznatog biofizikalnog izvora zračenja (vidi intervju u nastavku). On kaže da bi svjetlosni bljesak morao otisnuti tijelo i postrance (što kod pokrova nije slučaj), i da ni neuobičajeno zračenje još uvijek ne objašnjava što se dogodilo s tijelom. J. A. Sacco nudi objašnjenje i za tu posljednju zagonetku. Pri tome se pak s fizike premješta direktno u područje metafizike, odnosno meta-biofizike.
| 4 | ^Sirijski povjesničar Euagrios (536-593) u svom izvještaju o perzijskoj opsadi Edesse 544. g. opsuje kako je tamošnji biskup Eulalios imao san u kojem mu je pokazano gdje je njegov prethodnik sakrio pokrov. Pronašao ga je, pokorena Edessa čudesno je spašena, i nakon primirja s Perzijcima 545. g. pokrov je izložen u novoposvećenoj crkvi. Nazivali su ga acheiropoeton, "nenapravljeno ljudskom rukom", i theoteuktos, "od Boga napravljeno". Pokrov je u Edessu donio Addai, sin apostola Tadeja. Kad su Rimljani 212. g. zaposjeli Edessu, vođa tadašnjih kršćana sakrio je pokrov u jednu nišu na gradskim zidinama i zazidao ga. U tamošnjoj kršćanskoj zajednici ostalo je živo sjećanje da je Edessa jednom bila u posjedu pokrova, ali nitko nije znao gdje je skriven. |
