Isus govori o "jednoti s Bogom"

Gore navedeni citati koji se suprotstavljaju apsolutiziranju Isusa ni na jedan način ne umanjuju njegov značaj. Apsolutiziranje znači tvrđenje da je Isus Bog (bibliokršćanski put), i da su svi koji u to ne vjeruju izgubljeni. Takve tvrdnje uglavnom se podupiru sljedećim Isusovim izjavama: "Ja i Otac jedno smo" (Iv 10, 30) i "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni". (Iv 14, 6)

Kad Isus kaže "Ja i Otac jedno smo", govori upravo da on nije Otac. No, on je ipak jedno s Ocem, jer je s njim vječno i nedjeljivo povezan u ljubavi: "jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla". (Iv 6, 38)

Isus u svom vlastitom učenju nedvosmisleno govori da on nije Otac, tj. Apsolutni Bog, naročito od 12. do 17. poglavlja Evanđelja po Ivanu:

"Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla." (Iv 12, 44-45)

"Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim." (12, 49)

"Odlazim i vraćam se k vama [...] jer Otac je veći od mene." (14, 28)

"Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar [...] Ja sam trs, vi loze." (15, 1/5)

"Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi." (17, 11)

"... da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno, kao što smo mi jedno ..." (17, 21-22)

Ono što je Isus ovdje naznačio u samo par rečenica, danas se iz raznih izvora dalje razrađuje u gotovo neograničenom izobilju. Sasvim je prihvatljivo da postoje osobe koje su već postigle tu jednotu i da sada (kao "uzašli majstori") svoja iskustva i uvide žele podijeliti s nama, i to je reakcija ljubavi kakva je našoj "starijoj" braći i sestrama prirodna.

Treba napomenuti da se uvijek trebamo čuvati prevara i imitacija. Prepoznaju se po tome što potkopavaju i truju upravo tu jednotu u ljubavi (jednotu s Bogom, sa samim sobom, i sa svim drugim ljudima). Prepoznat ćemo ih po njihovim djelima, pa i kada govore o "Bogu", "Ljubavi" i "Miru".

"Put i Istina i Život"

Isus kaže da je on Put, Istina i Život, i da nitko ne dolazi Ocu osim po njemu. Zašto? Jer je Isus došao od Oca i pokazuje put k njemu.

Ključno pitanje jest: što znači "po meni"? Hvala Bogu, na to pitanje odgovara sam Isus: "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati [...] Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi [...] Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." (Iv 14, 15/21/23)

Dakle, jedini put koji vodi k Bogu jest onaj koji pokazuje Isus, i tim putem se ide kada se slijede njegove riječi. Koja je najviša uputa koja u sebi sadrži sve ostale, Isus je jasno izrekao:

"Ljubi gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." (Mt 22, 37-40)

Oni koji ovu centralnu zapovijed prime k srcu i po njoj žive ispunjaju Isusovu najveću, zapravo jedinu želju, iskazujući mu tako istinsku ljubav.