Čovjek ne može Boga i druge ljude istinski voljeti ako ne voli sebe, i ne može istinski voljeti sebe ako ne voli Boga i ostale ljude (kao Božje "dijelove"). Postoje izvori čiji je zadatak govoriti prije svega o tome što "voljeti sebe samoga" znači u božanskom smislu. Drugi više govore o ljubavi prema stvaranju i svim stvorenjima, neki opet više o ljubavi prema Bogu i prevladavanju iluzija ega. Svi ovi glasovi ne smiju se razdvajati ili apsolutizirati, već – simbolički govoreći – vidjeti kao zrake svjetlosti koje u neizmjernom broju izlaze iz Sunca. Zrake putuju u različitim pravcima, jedne prema Merkuru, druge prema Veneri, ili Zemlji, Mjesecu, itd. Premda se zrake svjetlosti mogu vidjeti u različitim okruženjima, one naposljetku nisu različite, nego uvijek tek aspekti istog Sunca.
To opet znači da Isusove upute, posebno apsolutno ključna funkcija ljubavi, ne sadrži samo Biblija. One se mogu naći u Božjim otkrivenjima svih kultura, u svim razdobljima, i u svakoj religiji svijeta postoje ljudi koji u toj ljubavi žive. Oni su se potpuno predali putu koji je pokazao Isus, premda možda to ne čine neposredno u njegovo ime. Isus kaže: "Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi".
"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." (Iv 14, 6-7)
Biblijske naznake Isusovog identiteta
"Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!" (Iv 13, 13) kad danas neki zemaljski ili medijalni glas Isusa naziva "samo" velikim majstorom, u tome nema ništa pogrešno, jer je Isus i sam rekao: "Pravo velite jer to i jesam!"
Isus je neosporno djelovao kao gospodin i učitelj svojih učenika, i time ispunio ulogu koja se na hebrejskom naziva rabbi, a na sanskrtu guru. I zaista su ga apostoli, a i ostali ljudi zvali rabbi. No, među svim guruima i rabbijima Isus zauzima jedinstvenu poziciju, kao što proizlazi iz spisa, ali i iz njegovog djelovanja koje je utjecalo na cijeli svijet.
Isus sam daje nekoliko naznaka o svojoj duhovnoj poziciji unutar Kozmosa:
"Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" (Mt 28,18)
"Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" (Iv 8, 58)
"A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo." (Iv 17, 5)
"Ja sam svjetlost koja je iznad svih stvari. Ja sam Sve. Sve iz mene potječe i Sve u mene uvire." (Tomino evanđelje 77a)
Ovaj viši Isusov identitet navijestili su i proroci, npr. Mihej (5, 1): "A ti, Betleheme-Efrato, među krajevima Judinim najmanji, iz tebe će mi izaći onaj, koji će biti vladalac u Izraelu. Njegov je početak iz davne davnine, iz dana vječnosti”.
Isto su prepoznali i apostoli, nakon što su Isusa poslije raspeća mogli vidjeti i čuti u njegovom "obogotvorenom” obliku. Ono što su izrekli u svojim Poslanicama odgovara Isusovom samootkrivenju i iskazima starih proroka:
"On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, [...] – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu." (Kol 1, 15-17)
"Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom Svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje ..." (Heb 1, 1-3)
Tko je "prvorođenac svakog stvorenja"?
Sva vlast na nebu i na zemlji; slava prije negoli je svijeta bilo; Prvorođenac svakog stvorenja; Sin, po kome je Bog sazdao svjetove – ove formulacije upućuju na Isusov viši identitet. On je i iz kršćanskog pogleda jedna inkarnacija, i to u prvobitnom značenju riječi: jedno visoko ili više božansko biće koje se "pretvorilo u meso" ("tijelom postade").