1. Amebe ili “umotvorine”, kao što drugi naziv sugerira, dolaze iz Uma, a ključnu ulogu u njihovom stvaranju imaju obilježja ili samskare
2. podidentiteti potječu od Bića/duše, a osnovu ili važnu ulogu pri njihovom formiranju/profiliranju imaju Kalupi.

John Rowan navodi da se u postojećoj literaturi može naići na najmanje šest različitih izvora iz kojih članovi mnoštva mogu proisteći: igranje uloga, unutrašnji konflikti, izmišljeni likovi6 (engl. fantasy images), osobno nesvjesno, kulturalno nesvjesno i Jungovo kolektivno nesvjesno (Rowan, 1990., 21-23).Rowan, J. (1990.), Subpersonalities - The People Inside Us, London, Routledge

Smatram da se navedeni izvori u velikoj mjeri preklapaju ili ponavljaju, a posljednji izvor ukazuje na njihovo arhetipsko porijeklo, što potvrđuje i sam Rowan (Rowan, 1990., 143),Rowan, J. (1990.), Subpersonalities - The People Inside Us, London, Routledge te upućuje na pojavu Kalupa koju ću predstaviti u nastavku. Prema mom razumijevanju, arhetipovi ne mogu biti izvor, ali mogu biti osnova za stvaranje određenih psihičkih pojava. Rowan navodi i vrlo zanimljivu tvrdnju Howarda Sasportasa da “svaka podosobnost ima arhetip u svojoj jezgri” i kaže da se s njom ne bi mogao složiti (Rowan, 1990., 144).Rowan, J. (1990.), Subpersonalities - The People Inside Us, London, Routledge To je razumljivo jer su šanse da Sasportasove podosobnosti predstavljaju sve ono što Rowan u njih ubraja vrlo male. Pretpostavimo li da Sasportasove podosobnosti odgovaraju u nastavku opisanim podidentitetima, a da njegovi arhetipovi predstavljaju Jungove arhetipove osobnosti, onda još samo treba reći da podosobnosti potječu od Bića/duše pa da to bude u skladu s mojom drugom, gore navedenom, pretpostavkom.

Psihičke “amebe”

Slika 23: Ilustracija amebe (© D. G. Mackean)

Naziv ameba, u nedostatku razumijevanja ove psihičke pojave i pronalaženja boljeg imena, dolazi od viđenog oblika koji nalikuje jednostaničnim organizmima (Slika 23.). Drugi prijedlog naziva, umotvorine, vezan je uz mjesto nastanka, Umom. Pronađene su skroz nisko na samoj granici s fizičkim tijelom zbog čega bi se, čini se, trebale nalaziti u Astralu koji prožima Eterično. Mislim da naziv ‘somatska ego-stanja’ (engl. Somatic ego-states) (Zimberoff i Hartman, 2000., 23)Zimberoff, D. i Hartman, D. (2000.), The Ego in Heart-Centered Therapies – Ego Strengthening and Ego Surrender. U: Journal of Heart-Centered Therapies, 3(2):3-66 poprilično dobro opisuje njihovu poziciju i porijeklo i da je on u skladu s onime što će se u nastavku pokazati.