Nije teško pretpostaviti da bi onaj autopilot koji je prvotno opremljen većom bazom podataka (o terenu i navigacijskim pravilima) bio cijenjenji jer bi se činio inteligentnijm. Ipak, sva “pamet” o navigaciji nije ništa drugo doli kolekcije programa koji će biti onoliko učinkoviti u određenoj situaciji koliko je programer bio uspješan u zadavanju pravila za tu situaciju prema vlastitim ili tuđim iskustvima. Bilo koja nova (neočekivana) pojava na zadanoj ruti mogla bi ubrzo pokazati da autopilot u stvari plovi mehanički, na osnovi programa, a ne znanja i razumijevanja. Čak ni prikupljene informacije (“znanje”) u prethodnim plovidbama po istoj ili drugim rutama nije nikakvo jamstvo da će ih uspjeti jednako učinkovito primijeniti u novonastaloj situaciji. Zato se autopilot, kada stvari postanu kritične, gasi, a kormilo preuzima kapetan. Bez obzira na to što ni to nije jamstvo da katastrofa bude izbjegnuta, njegovo upravljanje znatno povećava mogućnost za uspješno svladavanje prijeteće situacije (čak i ako se tek probudio ili je mamuran). Zbog sasvim drugačijeg načina djelovanja, velike su šanse da izvede manevar koji autopilot, opremljen podacima/kartom tog terena i tisućama drugih, ne bi mogao izvesti! Jedan je od razloga i taj što je kapetan brži/spretniji u rukovanju od autopilota. Ovo postaje sve očitije kako se povećava broj mogućih manevara, zbog kojih će autopilotu biti potrebno puno više “mozganja” u usporedbi s kapetanovom reakcijom koja se može činiti nerazumnom, reklo bi se “instinktivnom”.

* * *

Osvrnimo se sada na psihičku konstelaciju čovjeka. Mislim da ne treba mnogo pametovati kako bi se odgonetnulo što je kod nje autopilot, a tko kapetan. Ako je Biće/duša kapetan9, onda je ona kao pomoć u navigaciji postavila ego/self na kormilo vozila (tijela) koje će koristiti za putovanje ovim realitetom. U čemu je ovdje uopće problem? Osnovni problem, koji nije očigledan, vjerojatno je taj da naš ego/self nema prekidač za gašenje, tj. za lagan prelazak na “manualni” režim rada kada kormilo preuzima Biće/duša. To i nije jedini problem. Bez obzira na to što se naš autopilot ne gasi tek tako (a da smo i dalje pri svijesti), on ni ne mari za povike kapetana iz “potpalublja”! Iako se kapetan često odmah javi kad treba nešto važno odlučiti, ego/self to najčešće grubo ignorira i započinje sa svojim racionalizacijama za koje koristi informacije iz prošlosti pohranjene u Umu praveći se pametan, autoritativan i dorastao situaciji. Njegov doživljaj situacije tako neizostavno prolazi kroz filtar proživljenog koji stvara sasvim drugu sliku, često dijametralno suprotnu od one koju “vidi” Biće10.

Ali ni to ne bi rezultiralo toliko čestim promašajem cilja da nije prisutna još jedna pojava. Riječ je o tome da je skladište (Um) iz kojeg ego/self uzima informacije prepuno tuđih sadržaja koji su zapravo dezinformacije i programi koje ni kapetan, a još manje autopilot nije prikupio ili stvorio. Čim smo stariji situacija je tim gora, sve je više tuđeg inventara u skladištu11. Kako su se oni tamo našli? Prvenstveno dresurom, tj. u stanjima kod kojih autopilot nije držao “stvari pod kontrolom”. To je neizbježno kod male djece kad funkcija autopilota još nije u potpunosti uspostavljena. Apsurdno je da kasnije takvi sadržaji uobličuju navigacijsku kartu i pravila, pa autopilot teži ka ispunjavaju ciljeva koji nisu u skladu s onime što je kapetan postavio ili što bi izabrao. Autopilot tako dalje putuje koristeći tuđe programe koji otvaraju sve više prostora za nasukavanje ili brodolom, ali on toga nije svjestan. Ako slučajno i postane svjestan, često mu je lakše odlučiti (iz “straha”12 od neizvjesnosti i nepoznatog) nastaviti ploviti po njihovom diktatu, nego ih se odreći.

Zašto kapetan nije odbio takve ponude u trenucima u kojim autopilot nije držao stvari pod kontrolom? Smatram da je tako prvenstveno zato što se njegovo djelovanje temelji na sasvim drugačijim osnovama, a prema kriterijima (čitaj: programima) autopilota kapetan je naivčina i idealist.

9 ^Uzimam funkciju kapetana kao predstavnika žive (nemehaničke) navigacije, iako u stvarnom životu, ovisno o vrsti i veličini plovila ili letjelice, upravljanje i navigacija nije funkcija kapetana već nekih drugih časničkih ili dočasničkih zvanja.
10 ^Razliku u percepciji možda bi trebalo tražiti u tome što Biće ima na raspolaganju dodatne resurse zbog kojih može razaznati ono što egu/selfu ne uspijeva i/ili ima pristup sadržajima koji su egu/selfu nepristupačni (cjelokupni prostor Astrala).
11 ^U ovom kontekstu valjalo bi navesti i u 6. poglavlju spomenute tuđe (vanjske) misaone forme.
12 ^Stavljam u navodnike jer su šanse velike da je i on program, i to tuđi, kojim se autopilot koristi.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .