Trebalo bi pokušati zamisliti, ako se toga već ne možemo sjetiti16, kakav je udarac za Biće bilo suočavanje s činjenicom da realitet u kojem se našlo obiluje vrlo krutim pravilima ili možda bolje rečeno uvjetovanošću i trgovinom od koje ama baš ništa nije pošteđeno pa čak ni ljubav rođene majke. Možda u prvim danima djetetova života tomu nije tako, ali stanje se ubrzo promijeni. Majka, samo zadnja u nizu majki koje su na jednak način dočekane u ovom realitetu, dijete će početi odgajati po društvenim normativima i zakonima. Čim je društvo uređenije, tim u njemu vlada više ideja o “primjerenom odgoju” što dovodi do sve većeg pritiska na majku, oca i sve ostale odgajatelje pomoću propagande, zakona i strahova17. Umjesto odgoja (tj. “učenja o pravilnom ponašanju”), mnogo bi primjerenija bila riječ dresura – baš kao kad je riječ o ostalim ljubimcima (psima, konjima i drugim vrstama koje čovjek smatra vrijednim tog truda18). U novije vrijeme prezaposleni19 roditelji bremeniti samosažaljenjem, samodopadnošću, nepotrebnom brigom (apstraktnom koja se projicira u budućnost) i isprogramiranim strahovima mogu se osloniti na tehnološka pomagala koja će osigurati da dijete i bez njih bude neprestano izloženo dresuri. U najmlađoj dobi pregršću crtića20 na DVD-ovima i media playerima, a kasnije video-igrama, “filmovima za djecu” i on line zabavom. One druge, budne trenutke bez takvih podražaja, dijete će doživjeti kao dosadu.

Fizička i, što je još važnije, emocionalna odsutnost majke kao primarne njegovateljice prema nekim bi teorijama mogla biti odlučujuća za daljnji razvoj djeteta i njegove osobnosti. Donald Winnicott smatrao je da ako beba nije imala ‘dovoljno dobru majku’21 (engl. good-enough mother), ona se u stvari neće ni formirati22, već će razviti osobnost zasnovanu na reakcijama sudaranja s (engl. impingement) okolinom. (Winnicott, 1965., 54).Winnicott, D. W. (1965.), The Maturational Processes and the Facilitating Environment. U: The International Psycho-Analytical Library, 64:1-276, London, The Hogarth Press and the Institute of Psycho-Analysis Nadalje, upozoravao je da je majka koja je istovremeno dobra i loša na nepredvidljivi način pogubnija od nedovoljno dobre majke. (Winnicott, 1965., 147). Winnicott, D. W. (1965.), The Maturational Processes and the Facilitating Environment. U: The International Psycho-Analytical Library, 64:1-276, London, The Hogarth Press and the Institute of Psycho-AnalysisIronično je da ovakve teorije mogu izazvati upravo suprotan učinak kad se s njima susretnu patološki razvijeni autopiloti modernih i načitanih majki u svojoj aktivnoj potrazi za “uputama za korištenje bebe” (baš kao da je riječ o novom kućanskom aparatu). Na taj način umjesto majčinstva, svojoj djeci nude ulogu majčinstva koju žele odigrati na društveno najprihvatljiviji način.

Jody Kernutt, pridržavajući se upravo Winnicottovih koncepata, pratila je prvih pola godine dojenje u obitelji za koju se pretpostavilo da može pružiti idealne uvjete prvorođenoj bebi. Međutim, doznajemo da je majka pokazivala snažnu želju da ostavi dojam savršenog odnosa s bebom, prikazujući se besprijekornom i stvarajući sliku sličnu onoj “bogorodice s djetetom”. Istovremeno Kernutt se žali da se osjećala tjeskobno promatrajući reakcije bebe koja je negodovala zbog majčinog ponašanja odbijanjem dojenja i odavala dojam da neće preživjeti (Kernutt, 2007., 204-206).Kernutt, J. (2007.), The I, or the eye, and the other: A mother-infant observation vignette analysed using Winnicott's concept of false self. U: Infant Observation, 10(2):203-211, doi: 10.1080/13698030701472604

16 ^O ovoj bi se temi zasigurno nešto moglo saznati istraživanjem u promijenjenom stanju svijesti i povratkom u te konfliktne situacije.
17 ^Jedan od strahova danas je i osuda društva zbog “neodgovornog” roditeljstva i tzv. povrede prava djeteta. O tim pravima odlučuju razne interesne skupine koje pišu zakone usklađene sa svojim agendama (postupak koji je u inozemstvu odavno poznat kao lobiranje, a kod nas zasad samo kao podmićivanje). U Hrvatskoj je takav primjer kada roditelji odbiju cijepiti svoje dijete, kao u slučaju bračnog para Benić (Eberhard, 2014.)Eberhard, N. Z. (2014.), Tri godine zatvora jer odbijaju cijepiti dijete?! 31.01.2014., http://www.glas-slavonije.hr/224390/1/Tri-godine-zatvora-jer-odbijaju-cijepiti-dijete, viđeno: 01.05.2014. koji se na taj način izlažu trogodišnjoj zatvorskoj kazni. Završe li u zatvoru, neće se moći brinuti o djeci. Logično je da će tada djeca biti u nadležnosti “Centra za socijalnu skrb”, ustanove koja se odlikuje posebnom vrstom bezdušnosti. Ta bi se skrb možda najkraće mogla opisati kao “medijacija i potkrepljivanje emocionalnog iscrpljivanja svih uključenih”, a čiji postupci nedovoljno rijetko završavaju u rubrici “skandalozno”.
18 ^Domena u kojoj primjerice kastracija, kirurški zahvati na ušima, repovima, kandžama i slična usavršavanja također predstavljaju izraze ljubavi.
19 ^U to ulaze i “društvene obveze” kao što je beskonačno trošenje vremena na društvenim mrežama, forumima, lifestyle portalima i sličnim mjestima, TV sapunice, sportske sapunice (svakojaka prvenstva i olimpijade) itd.
20 ^Lavovski posao programiranja za ulazak u stado poslušnih svakako pripada korporaciji Disney koja koristeći djeci zanimljive likove (recimo Bambi, Nemo itd.) servira dovoljno jurnjave i nasilja, natjecanja i borbe, zastrašivanja, trgovine, ponosa, zavisti itd. Osim svega navedenog, bilo da je riječ o produkciji Disney ili nekim drugim (npr. Laika Entertainment), zamjećuje se golem porast mračnih likova i scena za što se često koristi etiketa ‘mistično’. Naravno, i za to postoji racionalizacija: to su prigodni filmovi namijenjeni proslavi Halloweena (kod nas se prevodi kao ‘Noć vještica’). Ovakve pojave danas neupitno prolaze zbog uspješno provedene masovne desenzibilizacije za mračne, neljudske i beziznimno agresivne sadržaje koji nam se predstavljaju kao zabava, dok njihovu ozbiljnost vjerojatno primjećuju samo pripadnici primitivnih i neobrazovanih društava.
21 ^Bez obzira na to što bi se dalo naslutiti da je ovdje riječ o prilično blagom i dostižnom zahtjevu, izgleda da to nije tako jer je taj pojam koristio za opis majke koja je u stanju od samog početka odgovoriti na sve bebine potrebe (Winnicott, 1965., 57).Winnicott, D. W. (1965.), The Maturational Processes and the Facilitating Environment. U: The International Psycho-Analytical Library, 64:1-276, London, The Hogarth Press and the Institute of Psycho-Analysis
22 ^U smislu da neće doći do odvajanja bebe kao individue od osobnosti majke što se još naziva ‘intrapsihička separacija’ (Masterson, 1990., 32).Masterson, J. F. (1990.), The search for the real self: unmasking the personality disorders of our age, New York, The Free Press
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .