* * *
Neuroznanost je skeniranjem moždanih aktivnosti ponudila svoj odgovor na pitanje altruizma tako što je pronašla dio mozga (posteriorni superiorni temporalni sulkus) koji se “aktivira” kad ispitanici sudjeluju u altruističkim aktivnostima (Tankersley i sur., 2007.)Tankersley, D. i sur. (2007.), Altruism is associated with an increased neural response to agency. U: Nature Neuroscience, 10(2):150, 151. Nije mi posve jasno što bi takvo otkriće trebalo značiti. Bismo li stimulacijom tog dijela mozga trebali postati manje sebični i više okrenuti drugima? Znači li to da bi na altruizam trebalo gledati kao na fiziološki proces? George Fieldman komentirajući to otkriće nije propustio spomenuti da je “altruizam obično recipročan jer nešto činimo za nekoga očekujući nezaobilazno nešto zauzvrat” (BBC, 2007.)BBC, BBC News (2007.), ‘Altruistic’ brain region found, 22. 01. 2007., http://news.bbc.co.uk/2/hi/health/6278907.stm, viđeno: 23. 01. 2013.. Riječ je o još jednoj “trgovačkoj” teoriji (tzv. teoriji ‘recipročnog altruizma’ ili engl. reciprocal altruism) koja želi očuvati vjerovanje o prirodnoj sebičnosti i na taj način obraniti darvinizam. Fieldman ima i biheviorističku odgojnu poruku – kada bi nas od rane dobi učili da budemo “više altruistični” to bi bilo bolje za društvo.
* * *
‘Patološki altruizam’ (engl. pathological altruism) novi je koncept Barbare A. Oakley (2013.)Oakley, B. A. (2013.), Concepts and implications of altruism bias and pathological altruism. U: PNAS Early Edition, doi: 10.1073/pnas.1302547110 koja želi da on postane predmetom znanstvenih istraživanja. Smatram da je taj koncept posljedica njezinog preopćenitog i naivnog poimanja altruizma. Naime, iako smatra da je cilj altruizma kao dobronamjernog ponašanja tuđa dobrobit, on za nju može biti sebičan (egoističan) i nesebičan, pozitivan i negativan. Posljedično, za nju ni suosjećanje/empatija “nije uniformno pozitivan atribut” (2013., 4)Oakley, B. A. (2013.), Concepts and implications of altruism bias and pathological altruism. U: PNAS Early Edition, doi: 10.1073/pnas.1302547110. Polarizacija je karakteristična za koncepte proizašle iz ego-svijesti i, dapače, dobrodošla za potrebe intelektualiziranja, ali suštinski promašena i neprimjenjiva u domeni Bića/duše kojoj pripada suosjećanje i altruizam. Ista logika dopuštala bi postojanje pozitivne i negativne ljubavi, kao i pozitivnog i negativnog Bića/duše50. Moguću diskvalifikaciju svoga koncepta želi preduhitriti uvjetovanošću altruizma egoizmom koristeći neuroznanstveni “čini se”:
“Netko bi mogao reći da kada se egoizam jednom pojavi altruizam više ne može postojati, a time niti patološki altruizam. Međutim, čini se da bi takvo tumačenje ujedno značilo da ne postoji altruizam jer je egoistično sklopovlje za nagrađivanje važan činilac altruističkog ponašanja.” (Oakley, 2012., 4, Oakley, B. A. (2013.), Concepts and implications of altruism bias and pathological altruism. U: PNAS Early Edition, doi: 10.1073/pnas.1302547110moj prijevod)
Oakley naivno navodi primjere kojima se želi potvrditi patološki altruizam, između ostalog primjer o dobronamjernosti države51 koji govori o njezinoj indoktrinaciji. Zbog toga o državi razmišlja kao o osobi (personifikacija na koju je upozorio Jung, 8. poglavlje) pa joj izmiče šira slika o tomu tko i što stoji iza nekih vladinih aktivnosti, ali i pitanje: Cui bono? Iako shvaća da je put u pakao popločen dobrim namjerama, trebala bi odustati od analize koliko su dobre namjere dobre ili loše i upitati se bismo li možda umjesto o dobrim namjerama trebali govoriti o pravim namjerama. Pravim u smislu da su u skladu sa situacijom, a na to nam odgovor može dati intuicija. Druga je stvar što naš autopilot takve impulse često ignorira ili izvitoperi provlačeći ih kroz filtre svojih trgovačkih procedura. Isto vrijedi i za vrednovanje krajnjih rezultata intuitivnog (Biće/duša) ili razumnog (ego/self) djelovanja jer moglo bi se lako dogoditi da postignuto za autopilota ne bude dovoljno atraktivno i zadovoljavajuće. Onaj “altruizam” kod kojeg osoba računa s time da će se bolje osjećati (što često zna biti primarni motiv) ili onaj altruizam koji je obojen strahovanjem i kalkulacijama o krajnjem rezultatu takva djelovanja u suštini nije altruizam.
| 50 | ^U kontekstu Radnog modela pozitivno ili negativno Biće/duša ne može postojati jer bi to impliciralo postojanje dva različita izvora, a Apsolut, kao što sama riječ govori, ne ostavlja prostora za drugog prvog. Radni model dopušta postojanje suštinski gledajući svojevrsnih hibrida ili surogata, ali ne i pojavu nazovimo to ‘Bića/duše +’ od ‘Stvoritelja +’ i ‘Bića/duše -’ od ‘Stvoritelja -’. Hibridizaciju smatram mogućom samo na drugim razinama našeg bića (Astralno, Eterično, fizičko), bilo da je ona proizvod evolucije i/ili ‘dizajna’ inteligencije koja se po stupnju razvoja nalazi između ljudske i Apsoluta. |
| 51 | ^Jedan od primjera je državno poticanje kupnje kuća u SAD-u koje je rezultiralo financijskim krahom. Praćenjem traga novca može se ustvrditi da je taj krah generirao najmanje novih 800 milijardi dolara državnog zaduženja što će netko dodati (uz kamate) na svoju prihodovnu stranu. Onda se još samo treba upitati jesu li ti isti protagonisti imali svoje prste u započinjanju krize, ali to je već posao za “teoretičare zavjera”. Cinici bi mogli ustvrditi da je na djelu altruizam siromašnih koji ne prestaju pomagati bogatima da postanu još bogatiji. |
