Stranica 14 od 14
- Zbog osobitosti našeg svijeta (Karma-loke) svi imamo slobodu u svakom trenutku započeti nove karmičke lančane reakcije. Premda su određene akcije koje nas vuku u samosažaljenje prouzročili drugi ljudi, to ne znači da krivnju trebamo projicirati na druge. Ako je ono što se događa nepravedno i zločinački, odgovornost leži na počiniteljima i oni će za to dobiti odgovarajuće reakcije. Naša odgovornost pri tome je da ne osuđujemo, nego da prepoznamo božanski smisao dane situacije (više o tome u sljedećem poglavlju).
- Misterij individualnosti i jedinstva (= ljubavi) obuhvaća i pitanje slobodne volje. Nitko ne mora biti u duhovnom jedinstvu i nitko ne mora biti u materijalnoj dualnosti. Oni koji zapadaju u dualnost čine to jer tako žele, a ne jer je to neophodno ili od Boga željeno (predodređeno). Iskustvo ega u materijalnom svijetu nije neophodno i mi ne možemo prebacivati odgovornost na Boga ili na zakone stvaranja. Činiti to bilo bi samozavaravajuće ego-opravdavanje.
- Ljubav je stvarnost samo ako je individualnost apsolutna stvarnost. Ovdje se vidi koliko je važno spoznati individualnost Boga i njegovih dijelova. Jer kad ne bi postojala ta duhovna dimenzija, ledene "istine" ateističkih svjetonazora bile bi istinite, a život bi bio zaista bezbožan, nemilosrdan i besmislen.
- Svijest povezanosti s Bogom kroz ljubav ključ je spoznaje duhovne stvarnosti, jer se samo putem te ljubavi može spoznati istinsko jedinstvo Boga i svih njegovih dijelova. Božansko djelovanje nastaje uvijek iz svijesti ljubavi, pri čemu je ljubav uvijek individualna i stoga u određenim situacijama može poprimiti različite oblike (ljubav nije sentimentalnost, već najviša snaga).
