Ovo je svjetonazor asura, koji je na kraju uvijek ateističko-monistički.

Kako ovaj svjetonazor otkriva, borba "Bogova" nije ograničena samo na Zemlju. Insider-razotkrivanja i medijalne informacije koje na zemaljsku povijest gledaju s kozmičkom pozadinom možemo držati "modernim mitovima", pa ipak su mnoge od njih pogodne ilustracije za ovdje izneseno.

Slijedi primjer jednog takvog "modernog mita": medijalno posredovana autobiografija sumerske "božice" Innane koja pripada "Bogovima" u starim mezopotamskim epovima opisanima kao Anunnaki. Anunnakije ćemo susresti još jednom u povijesnom kontekstu u 11. poglavlju. Ovdje izneseni citat treba poslužiti tek filozofskoj ilustraciji. Inanna opisuje kako su Anunnaki prije puno vremena stigli na Zemlju i počeli manipulirati čovječanstvom. Uočljivo je kako je sve opisano kao "igra", igra koja nema višeg smisla od igre same i kratkoročnog koristoljublja. U engleskom originalu ona koristi riječ play, pri tome tvrdeći da Anunnakiji stižu sa Plejada (Pleiadians). Možda je to na engleskom zamišljeno kao igra riječi, jer zvuči isto kao playadians:

"Kao Plejadijanci, mi oduvijek znamo da je ljubav bit svega stvaranja. Sve što nas čini jest ljubav: ljubav prema avanturi, ljubav prema moći i ljubav prema igri. Ovo je povijest moje obitelji, obitelji Anu, koja je prije 500 000 zemaljskih godina sa Plejada došla na vašu planetu [...] Moja obitelj se, prije dolaska na Zemlju, dugo igrala u Svemiru. Proveli smo naš genetski eksperiment na rubu ove Galaksije [...] Sa ljudskog stanovišta činilo se da mi vječno živimo, što nam je igranje sa stanovnicima Zemlje učinimo jednostavnim [...] Podučili smo naše ljude i nazvali ih Lulu-i. Igra s Lulima toliko nas je radovala da su nam postali privlačni i počeli smo s njima spavati. Zaljubili smo se u svoje vlastite kreacije."

Playadianci vole igre moći. "Zaljubljuju" se u vlastite kreacije. Eksperimentiraju, kreiraju, manipuliraju i igraju se u jednom inače bezbožnom i besmislenom svijetu.

Inanna ovdje izravno otkriva kako to zvuči kad se s materijalističkim shvaćanjem govori o ljubavi. "Ljubav" ovdje nema ništa zajedničko s božanskom ljubavlju i jedinstvom s Božjom voljom, nego je naprosto izraz materijalističke strasti, radosti i oduševljenja – što nije drugo do materijalno zasjenjenog, izlomljenog oblika prvobitne ljubavi. Budući da je ljubav uvijek utemeljena u apsolutnoj stvarnosti i u svom izlomljenom obliku ima stvaralačku snagu. Stoga se kaže da se uspjeh postiže ako se radi sa strašću i radošću, ako se pozitivno misli i angažira s oduševljenjem. Također i ovdje, u materijalističkim strategijama uspjeha može se, s teističkom perspektivom, prepoznati posredno djelovanje apsolutnih principa – individualnosti i ljubavi.

Misterij bezuvjetne ljubavi

Oni koji su pali u dualnost više nisu svjesno povezani s Bogom, izvorom sve energije. Oni su se odvojili od Izvora i moraju svoju energiju crpiti iz drugih izvora, naime iz drugih živih bića. To je jedan oblik finomaterijalnog "vampirizma". Na razini dualnosti svatko, manje ili više, živi na račun drugoga, pokušavajući to ego-opravdavanjima prikriti ili potisnuti.

Biti odvojen od Boga je iluzija, jer zapravo nikad nismo odvojeni. Ta iluzija rezultat je zasjenjenog stanja svijesti koji se, međutim, može prevladati kad ponovo povratimo svijest jedinstva i individualnosti (= našu božansku ljubav). Tad ćemo biti svjesno povezani s Bogom, i od njega, sveobuhvatnog Izvora, primit ćemo sve što trebamo za život u svijesti te ljubavi.

Ljubav je najčišći izraz slobodne volje. Ona nikada ne može biti iznuđena ili nametnuta, niti ćemo u ljubavi ikad poželjeti nešto nametati ili iznuđivati. Čista ljubav je bezuvjetna. Oni koji su ljubavlju povezani s Bogom, povezani su s izvorom svega, ali ne žele ništa za svoj ego, baš kao što nikome ne pada na pamet da svoju sjenu nahrani ili obuče. Budući da nemaju ambicija za osobnom ili institucionalnom moći, ljudi koji žive u ljubavi postaju opunomoćeni da služe stvaranju – kao svjetlosna bića u Univerzumu koji u jedinstvu s Božjom voljom mogu stvoriti cijele žive svjetove.

Dakle, ljubav nije puka "druga najviša energetska razina Galaksije" ili "najljepši oblik iluzije". Ljubav je jedina neposredna i svjesna veza s Cjelinom; ona je jedinstvo relativne i duhovne individualnosti. Budući da nas ljubav ujedinjuje s Bogom, Izvorom, ona je najviša i jedina čista stvaralačka snaga Univerzuma. Stvarnost je jedinstvo (individualnost), a istinsko jedinstvo moguće je samo u ljubavi. Ljubav je jedina istinska stvarnost. Sve drugo nije u skladu s jedinstvom i time nije u skladu s Božjom voljom.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .